Marketing
---
Baš započeh biti brutalan jadajući se sam nad sobom, da me jebe producentski rad i da mi je pun pimpek mnogočega što spada u područje tehničkih zajebancija koje mi uzrokuju nenormalnosti u tlaku i narušavaju klackalicu ugodnog duševnog nemira na koji sam naviknut. Sve više i manje kobno je.
Što se tiče produciranja i mene osobno, priča je jednostavna: shvatio sam da je stvar za mene gotova kad nakon nekoliko dana psihotičnog zabrijavanja u neki postavljeni problem (od mračne gitare napraviti vedri break-beat, dvije suprotne teme povezati što neprimjetnijim prijelazom i tome slično), zadovoljno i zadovoljeno zatvorim Reason, pripalim si lulu, pa još jednom čujem sve u komadu i namjestim brkove! Ako tada stvar zadovoljava, ona postaje završena priča. I predstavlja mi problem kad se moram neprirodno vraćati u njenu srž, trgati je po kanalima i milijun puta slušati bass kick (kako bi ga namjestio da onaj tko prvi put čuje stvar doživi ono što mi se po glavi vrti), zvečke na 12% u lijevom uhu, pa da ne probija bass, da ga ne pojede gitara i da se sve ne raspadne kao lešina što tjednima po rijeci pluta.
No dobro, baš u tom stanju javio mi se Maiv, da ima nešto vremena i da bi se pozabavio mojim stvarima i izglancao ih do ugodne slušljivosti! Nije moglo biti boljeg razrješenja situacije, pogotovo zato što je i prošli put skužio crunch krhkosti i uradio produkcijske zahvate na prvom mi albumu. Zbog toga sam hepi, kao što će biti i ostali glazbeni svijet kad čuje novosti:)
Ima još dobrih vijesti, ma čuj samo! Momci iz riječkog benda One Piece Puzzle (od kojih neki sviraju i u već nekoliko puta pomenutim Crijevima) skužili spiku sa “Blueberryja...”, i pozvali me da se pridružim njihovoj skupini i priložim elektroniku za opću korist i zajednički zvuk. Baš sam neki dan detaljno preslušavao njihov album “Evil Yoga” koji je heben, pogotovo zato što vole skakati kroz petsto žanrova, no ipak zamotani u oštre rezove gitara i mračne naslage. Pa u toj opštoj mješavini izviruju dijelovi koji me podsjete na Killdozer, u slijedećem na Cul De Sac, a onda opet na The Cure ili nešto što su Depeche Mode odbacili jer im je bilo pre-industrial. Sve u svemu: vrlo ugodno i štosno:) I upravo mi trebaju stići neke njihove nove snimke pa da interveniram u to mlado meso sa svojim viđenjem electra i škripavih ritmova. To će, dragi glazbeni povjesničari, biti moj prvi cjelovit doprinos ove vrste. Jer kao što već znate, zajebavao sam se sa sličnim stvarima u Orasu, ali u manjem opsegu, i bez klavijatura i kompa. Bilo je to poluuništeno zujanje elektronike puštene na diskmen; ništa više nego efekt koji je na trenutak trebao iznenaditi, kad se čovjek već privikne na taj free-noise koji smo proizvodili. I tako, vidjet ćemo sve kako je!
Stara je stvar da mi je i dalje sjeban modem, tako da i dalje nisam internetski aktivan. Evo zato jedne žabokrečine na slici.
Post je objavljen 08.08.2005. u 19:52 sati.