Povijest je dobra učiteljica života, pitanje je koliko smo pažljivi učenici.
A propos Helixinog bloga o ptičici: njena pričica ima lijep i sretni završetak. Kako sam često na moru, nekoliko puta mi se desilo da mi na brod, naročito ako sam van vidokruga od kopna, sleti mala ptičica radi odmora. Interesantnost događaja, za prvi puta fascinirajuće: osjetite njenu potrebu za odmorom, zaštitom, njeno neograničeno povjerenje u vas i zaštitu broda. Preplavi vas nekakav vama do tada nepoznati osjećaj dobročinstva, želje za pomoći drugome, a usto, kažu kako takve ptičice donose sreću vama, posadi i brodu. Lijepo, ali… Priroda je, koliko darežljiva, toliko i okrutna. Ako vam se posreći da ptičica i sleti, pokušajte je svakako uhvatiti i pustiti je negdje na obali ili što bliže obali, inače!!! Odletjet će pravo u ralje svoga kraja. Naime, ma kako dobar i virtuozni letač bila, vjerojatnost da će završiti u kljunu proždrljivca, prelijepog imena, morska djevojka (galeb), je gotovo stopostotna. Žalosno, ali istinito, napast će je svi skupa odjednom i iz svih pravaca, kraj je neizbježan, a jedan je želudac, makar i na kratko, napunjen. Mene u tom momentu obuzmu osjećaji koje inače mislim da i ne posjedujem: bijes, mržnja, želja da ubijem nasilnike, nemoć da se bilo što učini, a ipak, to je prirodni zakon preživljavanja. Kakva zbrka osjećaja i realnosti, pa i neizbježne okrutnosti…
Post je objavljen 09.08.2005. u 19:18 sati.