Na jesen sam imao priliku negdje mjesec dana ležati u bolnici. Bilo je sjajno. Vjerojatno te ne zanima, dragi čitatelju, zašto sam bio u bolnici tako dugo pa ću taj dio preskočiti. Ležao sam u KBC Dubrava. Ona zelena bolnica koja izgleda kao da će svaki čas poletjeti. Wroooom.
Anyways, darling, kao što svi znamo hrvatsko zdravstvo je zrelo za stečaj (da, znam da se takvo što ne može dogoditi i da je krivi način izražavanja, ali shvati to kao jednu figuru izražavanja). I u to sam se uvjerio u prvu ruku.
Ujutro radi pedesetak baba, popodne njih nekolicina, a navecer, u nocnoj smjeni, 2 babe. Strahota. A znate što većinu svog vremena rade? Klafraju do zla boga. I dok rade prožvakavaju svaku temu. Od recepata za kolače do egzenstencijalnih problema. A možeš si zamislit kakvi su to. ''Što ću kuhati sutra za ručak?'' primjerice. I onda se mi jadni narod čudimo takvoj nadasve tužnoj situaciji.
A što se tiče pravog medicinskog znanja? Za kurac, eto za što. Dobro znam jer mi mater radi tamo. Nemaju pojma. Poput robota su, imaju svoju rutinu i to je to. I onda se odvaže dijeliti medicinske savjete. Ugly buggers. Ima par izuzetaka. Ajde, neka im je čast.
I što onda mi očekujemo od naše države?
Post je objavljen 07.08.2005. u 14:57 sati.