umro je ibrahim ferrer, mislio sam staviti jednu pjesmu s buena viste, ali kiša je vani, dežuran sam, posla nema i dobro mi je, kao da sam doma, ljenjivo se vrtim u stolici, pijem kafu i jedem banane. par dana sam se prepustio veličini mora, kao što se može pročitati kod žarca. red je da mu se i ovim putem zahvalim na gostoprimstvu. calexico svira u malom rimskom kazalištu, a ja ne vidim skoro nikog poznatog i to me ispunjava zadovoljstvom. putujem zemljom istrom čitajući sto godina samoće, tunel učka spaja dva različita svijeta. sjećam se onog nemogućeg stana u kojem je živio ibrahim ferrer, s oltarom na kojem je svakog jutra ostavljao čašicu ruma za svog lazara, i kako je čistio cipele, i kako je rekao da na su na kubi naučili odolijevati svemu izvana, i dobru i zlu. spokojno čekam sutra, vidjet ću moju malu, ponudit ću joj komadić mora što se skupilo u meni ovih dana.
Post je objavljen 07.08.2005. u 11:41 sati.