Marketing
Miš – Mouse; John Digweed – Progressive house
Javljanje uživo iz Rapca sa Summer festivala, točnije sa partija na plaži Girarl... Girlarr... Gilralrll..... A gad demit! Džirardela! Eto! Tako se kaže! Ili Đirardela:) Dakle, javljanje sa Girardelle, ne toliko uživo, ali ne niti predugo nakon završetka.
Dvije stvari se mogu zaključiti odmah na početku. Čim ovo pišem rano ujutro znači da:
a) Nisam ništa ševio'
i b) Još sam totalno budan i idem bacit post na blog!
A zašto sam još tako budan?
2+2 je...... da da... tako je. Oni koji znaju – znaju. Sad kad smo rješili dva najčešća pitanja, možemo leđero nastavit dalje:)
No krenimo redom. Sve je počelo oko 3 sata popodne kada sam se slučajno zateko na Krku u Baški kod frenda koji drži štand s cugom na plaži.
Ajmo sad opet 2+2.... braaaavo.
A sad za vas sporije, to znači da smo nakon par pivica došli na gotovo nemoguću ideju, i odlučili zapalit za Rabac. Kažem gotovo nemoguća ideja, jer smo oba telci od 28 godina, i naše brijanje po partijima je odavno prošlo. Međutim, ako vam je kroz odrastanje tata bio house, a mama techno, onda vam riječ “party“ ostane duboko ukorjenjena u podsvjest koja samo čeka da ispliva u realnost, bez obzira koliko godina imali.
I tako smo se oko 23 sata nacrtali u Rapcu (Rabac je kraj Labina, u Istri, za one manje upućene) i odmah naletili na sto miljona biljona triljona ljudi! Svih odreda željnih zabave, cuge, mladog mesa, i droge. Ako sam slučajno jednog ili dvoje uvrijedio ovom izjavom, molim da mi oprosti, i ujedno se ispravljam: Dakle taj jedan nije bio željan cuge:)))
Na samom ulazu je srce naviše i boljelo. Unatoč svim tim silnim dekolteima, osjećali smo bol kada su nam izbili svakom po 240kn za upad, no bol je ubrzo prošla... jer ipak su nam dali komad isprintanog papira kojeg nazivaju karta. I to u boji! I ne samo to, nego nam je i lokalni zlatar nabio na ruku i neku bižuteriju od plastičnih narukvica koje šatro služe za indetifikaciju. Mogu mislit kako su neke punašnije pripadnice suprotnog spola taj čin primile s uvredom, jer se tek sad osjećaju ko prave trudnice. Ali i mi smo bili trudnice, i svi ostali, i tako smo svi bili obilježeni i spremni to hit the floor.
Party se održavao na 2 glavna floora, i par malih, jadnih, jedva spomena vrijednih flooroova:). Al' spomenimo ih ipak, makar radi DJ-a koji su se tamo trudili nadglasati ostalu buku. Glavni floor bio je na bazenu, kojeg su, baj d vej, zatvorili daskama i pretvorili ga u dance floor, a od bazena se nije vidjelo ni B, poradi čega se onda može vrlo teško okategorizirati kao 'Floor na bazenu'. Enivej, "na bazenu" je gostovao i DJ večeri – Britanac, Joh Digweed olitiga u direktnom prevodu - Ivan Travokopač, ili možda točnije Pljugokopač, Vutrakopač.... no nemojmo sad o tome. Tko god je ikad slušao radio emisiju Kiss100, ili čuo za Global Undergraund, taj zna i za Digweeda. Osobno sam ga intenzivno slušao prije nekih 4 ili 5 godina, kada je smjer zvan progressive house bio kod nas još u povojima, odnosno izraz je postojao, ali se pod time plasiralo svakakvo smeće, odnosno još odnosnije - sve ono što nisu mogli smjestiti u ostale žanrove gurali bi u progressive house.
ljudi moji Digweed nas je noćas nemilosrdno razvalio bez pardona, posred čela, i ravno kroz srce i uši, nevjerovatnim setom koji je par tisuća ljudi doveo do extaze! Nebih znao koliko je točno duša plesalo jer službene brojke još nisu potvrđene, ali bilo ih je masu. Nebih točno znao niti kolika je zapravo extaza bila kod ostalih ljudi, jer ja sam u to vrijeme prolazio kroz jednu, te nisam bio u mogućnosti prisebno i zdravim razumom promatrat ostale. Više sam promatrao svoje ruke koje se nisu skidale s neba.
Techno floor bio je nešto manji od glavnog, i pojma vam nemam tko je puštao što, jer tamo da sam i jedva zagazio. Prilikom jednog obilaska, odnosno točnije rečeno bauljanja u neki sitni sat, navratio sam tamo, i sve što sam vidio je brdo ljudi pod hiper-brzim stroboskopom i muzku tipa Bam!Bam!Bam!Bam!Bam!Bam! od jedno 2000 udaraca u minuti. Vjerujem da im je bilo genijalno, al meni, ovako pod stare dane, to i nije najbolje sjelo. I tako se ja za manje od minute vratih lakšoj strani, gdje sam proveo i čitavu noć.
Kako je večer prolazila spontano se okupila moja stara ekipa, bez posebnog dogovora, tako da se još jednom pokazalo kako su spontani događaji puno bolji od planiranih, a i još važnija činjenica je da tako nisam bio niti najstariji. Možda najviši, al makar nisam najstariji:)
A sad ono radi čega i čitate sve ovo. Sisa i guzica je bilo takvih da vam pamet stane. Meni je stala. I to u par navrata. Majko mila, ma kako samo te curice od dvadesetak godina izgledaju! Pa jel' one uopće imaju pojma koliko štete muškom zdravlju nanose svojom pojavom? Mislim, vrte ti guzama i ostalim oblinama pred samim nosom, i onda glume hard tu get?! Ja ću radi takvih na psihijatriji završti, majkemi.
Kako slatko nebi bilo tako slatko bez slanog, bilo je i – oprostite na izrazu, pravih gabora kakve zemlja i ne viđa tako često. Onda još zamislite tog gabora kad se naguta par extazija i nekontrolirano iskrivi facu u oblik gnjile vreće proklijalog krumpira i pritom izazovno pleše štangi rasvjetnog stupa koji je do danas odoljevao svim burama i neverama, ali pod njom popušta. E, to vam dođe ko hladan tuš na sve ove ostale mace. Kažu da je toplo hladni tuš dobar za cirkulaciju, i vjerovatno zato tamo toliko toga tako uspješno cirkulira – kroz vene:)
Thumbs down ide definitvno organizaciji šankova i smetlišta. Nekad mi se činilo da za šankom konobaru treba popušit, da izvinete na izrazu, da bi dobio cugu! Pa nikako na red doć jebote! Čudno, jer svaki put kad su išle cure po cugu, brzo bi se vratile. Hmmm...?
Praznih čaša i razbijenih boca bilo je svuda, a najviše tamo gdje bi trebalo biti najmanje - Na podu. Ako je ovo “Summer festival“, logično je za očekivati kako će 50 posto posjetitelja biti u japankama i sandalama, i staklene boce nemaju tamo što tražiti. Ovako su oni tenkovi od žena drobile staklo pod nogama a fine curice su ga lijepo skupljale u sandale. Stalno su hodale kao po jajima, držeći u ruci Red Bull i nadajući se da ako im već neda krila, možda im makar malo olakša korak. A to je u onakvoj gužvi bilo jako teško.
Ujutro oko 6, party je zatvorila blaga kišica. Neki su utekli glavom bez obzira, a neki su je dočekali kao osvježenje. Nakon svitanja dogodilo se nešto neobilčno. Inače na partijima ne volim svitanja jer tada na vidjelo dana izađu sve te ružne ispijene nadrogirane i iskrivljene face, ali ovoga puta dogodilo se upravo suprotno. Kada je svanulo, oko mene su se našle sve same ljepotice koje su brijale svaka u svom filmu - skupa samnom. Bilo ih je milina gledati, i tako sam proveo zadnjih pola sata, možda i najljepših u čitavoj noći – sa rukama u nebu – u kišici.
After hour u pravilu uvijek izbjegavam zbog gore navedenih defektivinh faca i zato jer se najčešće pojave samo oni najnadrogiraniji freakovi. Opet se ispričavam izuzecima. Na putu kući frend je malo sletio s ceste i razbio auto, pa ma je i taj događaj dodatno razbudio i omogućio pisanje ovog literarnog djela vrijednog Pulitzera.
Pozdrav svim partijanericima, a i vama partijaneri, a posebno veliki pozdrav mojoj ekipi.... od kojih na sreću nitko ne čita ovaj blog:)
Post je objavljen 07.08.2005. u 09:47 sati.