Proslavili smo i naš Dan pobjede. No umjesto da to bude dostojanstveno, nisu mi se svidjele pojedine stvari. Kao prvo oni zvižduci predsjedniku. Bez obzira na sve, ipak je trebalo bar taj dan zaboraviti netrpeljivost i dostojanstveno proslaviti obljetnicu naše veličanstvene pobjede. Jedan dio generala je imao svoj program. Mada mi ti pozadinski generali na čelu s brbljavim Rojsom i nisu i heroji. Drugo, govori političara (vrhovnik i premijer). Kao i u prvom slučaju, tako su sad trebali pričati samo o pobjedi a ne pola govora o negativnim stvarima. Doduše, neću reći da toga nije bilo, ali ima drugih zgoda za to a ne na ovakoj svečanosti. Nisu na nedavnoj proslavi pobjede nad fašizmom, predsjednici zemalja pobjednica pričali o Hirošimi, Nagasakiju, Dresdenu i drugim gradovima gdje su ubili stotine tisuća ljudi. Koliko je masa zaslijepljena i dozvoljava manipulacije vidi se iz toga kako su pljeskali Šeksu kad je spomenuo Tuđmana. Zna stari lisac što narod voli čuti pa im podilazi, a skoro se odrekao Tuđmana. Sve za vlast.
Post je objavljen 07.08.2005. u 00:52 sati.