,vivias.blog.hr" />
Marketing
Plamen vatre je plesao uz ritam bubnja.Izvijao se visoko u nebo u već uzavrelu ljetnu noć.U daljini su svjetla grada ostala zasjenjena jarkom svjetlosću, tek su se brda poigravala noćnim sjenkama. Bosonogi koraci udarali su u ritamu bubnja, krećući se sve brze po podatno mekoj zemlji. Ostavljali su svoj otisak stapajući ga u zajedničku stazu hodočasća u najskrovitije dubine svojih srca. Medjusobni stranci,vrteći se u krugu, s postovanjem su gledali rasplamsalu vatru.
Radovala se trenutku koji slijedi već godinama,mozda i stoljećima ,onim kojih se jos trebala prisjetiti.Uzbudjenje je raslo,penjalo se zilama.Svakim novim korakom stranci su joj bili sve blizi.Primicala je dlanove plamenu očarana njegovom snagom.Tek negdje skrivenu od sebe imala je primisao o izgorenim stopalima.
Pogled u bit vatre smijehom je rastjerivao primisli kukavice.Krajičkom oka mogla je zamijetiti kako sa lica ljudi stranaca kopni strah,a uzdize se zanos Duha.Srca 28-orice udarala su istim ritmom upravljajući ritmom bubnja.Tijelo joj se predavalo zanosu Duse,doticala je Iskon postojanja vrhovima krila rasplesane Duse i opet se vraćala ritmu bubnja.
Plamen vatre je kopnio,divlja snaga se pretvorila u tepih sjajne zeravice.Mir je vibrirao u opojnom zraku isčekivanja prvog koraka,trenutku stapanja s Bićima Plamena.Pogledala je na trenutak nevidljivu izgorjelu lomaču iznad usijanog zara.S postovanjem se duboko poklonila,zahvalna za ispunjenje davnasnjeg sna i pruzila stopalo,predajući se do zadnjeg atoma zahvalnosti.Hodala je korakom svih Ratnika Svjetlosti,bez mača i bez stita,ogoljena pred Univerzumom,bez misli i primisli..U nekoliko metara puta preko usijane zeravice,sjedinjena s njezinom moći,postojala je u svima i svi su postojali u njoj.Ljubav je isijavala iz nistavila,nistavilo se utapalo u Ljubavi.I onda...jos jednom... i opet... i najradije bi zaplesala na vatrenom podiju sama predajući se divlje i zanosno ritmu nevidljivih plamenova.Jos jednom je sebe predala iskustvu jedinstva,preplićući svoje ruke s njihovima ,stvarajući rijeku zahvalnog Duha,snagu Univerzuma u zajedničkom posljednjem prelasku preko tiho odane vatre.
Dojmljivo:
Jedan običan dan u mjesecu prvoga rimskog cara
Post je objavljen 06.08.2005. u 22:21 sati.