postoji li razlog da vam sad ovo pišem? vjerojatno je moja dosada..a možda će moje riječi nekome i promijenit život..na neki način, a možda ipak i ne..to su samo riječi..
i razmišljala sam danas da ja zapravo nosim težinu svijeta na leđima..jel shvaćate kako je težak taj naš planet? i najbolje od svega, toliko je težak da sam se već umorila..a opet, svatko od vas dijeli samnom jedan dio tereta..i nije teško udovoljiti drugome..i paziti da uvijek imaš taj neki usiljeni smiješak na usnama..ali kad to jednostavno nije tvoj smiješak..i često se sudbina umiješa tako pa da nikako nemožeš biti sretan u isto vrijeme s drugim..često ima ta neka sitnica..pa bila ona malena kao zrno prašine..opet je tu..i opet radi razliku u životu..da..ma nije važno..samo pokušavam shvatit svoj dolazak ovdje...možda je taj da činim druge sretnima..da tiho patim i trpim dok ne poludim..pa će svijet biti još teži jer će ga nositi jedna osoba manje..ja...i zato ću paziti.da ne patim..da razmislim o sebi kao o biću koje također treba sreću..o biću koje nije ovdje samo da udovolji drugima..o meni..kao osobi koja se netreba dokazivati samo da se svidi drugima..tako da..zašto se uopće truditi...
kad ionako nema smisla..uvijek ima ta čestica prašine prije spomenuta..i ona je tu.kao neko sotonsko djelo koje sprječava da se svijet pretvori u eden..a možda je tako i bolje, jer da je svijet eden..bilo bi nam žao umrijeti..a kada umremo, možda bi tek tada došli na svijet...ako me shvaćate...
PeAcE..love and kiss for my boy
Post je objavljen 06.08.2005. u 12:41 sati.