Marketing
Gimme back my alcohol!!!!
Dosta mi je toga da pokušavam stalno biti sretna. Kakav besmisao.
Cesta u Lici.
Goethe je rekao «boli bi među ljudima bilo manje kad se oni ne bi tako neumorno maštovitošću zaokupljali da prizovu uspomene na prošle muke umjesto da podnose ravnodušnu sadašnjost.»
ubiti mi stalno živimo proživljeno, prisjećajući se, razmišljajući, gledajući ljude jer u njima vidimo neke davne prošlosti..i to je križ koji ćemo uvijek nositi, a malo tko bi ga se i odrekao. Jer onda bismo bili jedno veliko ništa.
«Osjećam da sam ko kotač vagona, Koji Sila vazda u daljinu nosi I pokreće, Ali on se vječno oko svoje osi Okreće, okreće.»(D. Cesarić)
Sposobna samo za Where did you sleep last night puštam da svira još jednom. Već satima čitam o Van Goghu. Radije čitam o nekome kako bi me taj isti zaokupio da ne mislim na ništa osim na ta slova koja vidim. Ne mogu spavati. Jutro je i bilo bi vrijeme da odspavam. Ali koja korist? Nisam ništa više sretnija zatvorenih očiju. Baš kao što je Guy Pearce u Mementu rekao « svijet oko mene postoji i kad zatvorim oči».
…Često bih si rasporio prsa i probušio mozak….(J.G.)
ovo sam slikala zadnji dan škole na trgu. Gledala sam ih pola sata. Slike su mutne ali nije važno.
Post je objavljen 06.08.2005. u 11:17 sati.