Micku se ne sviđa količina alkohola koju ja konzumiram prije i za vrijeme naših noćnih izlazaka. Inače ne pijem niti mi se alkohol sviđa, ali kad izlazim van služi mi za opuštanje i za ples. Bez alkohola me razne barijere i kompleksi sprečavaju da budem opušten i da se normalno zabavljam. Primijetio sam da većini ljudi treba malo alkohola da se opuste, pogotovo ako je riječ o plesu.
S vremenom moje barijere nestaju, pa se nadam da ću se nakon nekog vremena naučiti dobro zabavljati i bez pomoći alkohola. To je moj cilj: eliminirati besmislene barijere poput bojazni kakav ću dojam ostaviti na druge, da li ću ispasti smiješan, i općenito nesigurnosti u samog sebe.
Međutim, Mick se boji da će moje alkoholiziranje s vremenom uzeti sve više maha, kao što se desilo nekom njegovom prijatelju, a isto tako i dosta ljudi koje ja znam. Boji se da ne izgubim kontrolu i postanem ovisan. Boji se da ne izgubim svoje sadašnje ja. Natjerao me na razmišljanje o tome gdje se nalazi granica i da li je ja uopće mogu kontrolirati. Zasad mislim da mogu jer se nikad ne dovodim u nesvjesno stanje da ne znam što mi se događa. Osjećam da neke barijere s vremenom padaju i to mi daje nadu da se krećem u pravom smijeru. Ostajem pri svom stavu da mi je alkohol nužno zlo na putu k jednom važnijem cilju. A Mickove komentare ću držati u glavi da se na vrijeme zaustavim čim prvi put osjetim da gubim kontrolu.
Post je objavljen 06.08.2005. u 01:14 sati.