U priči dvije prijateljice podvučena je dvostruka vretenasto isprevijana vrpca; nisu više prijateljice, možda nisu nikada ni bile. Jedna od njih je drugačija, odnosno jedne više nema. Silvija je uz kavu pokušavala shvatiti promjene svoje nekadašnje pratiteljice, a uz kovrčanje mirisnog uvojka iza Anjinog uha pokušavala je sagledati razmjere do kojih će jebati svoju novostečenu ljubavnicu. Nalazila ih je, ushićena, podosta nesagledivima, a uporište za takav optimizam vidjela u činjenici da je ova tako krasno pokorno stavila tu svoju ljupku glavicu pod njenu dražicu i pri tome kooperativno napućila usne bez da je išta željela za sebe. Voljela je tako podatne žene.
Istegnula je leđa, ramena mišice na rukama i na kraju zavrtjela ručnim zglobovima masirajući sve do čega bi njeno tijelo doseglo, posebno grudima pritiskala ruku koja se našla na ljubavičinom boku, malo spuštenu prema leđima. Protrljala ju je bradavicom gornje dojke, smirila se i nastavila uvrtati uvojak.
-Treba mi cigareta.
-Što si to radila?
-Jebala sam te u usta, mila.
-Svidjelo joj se.
-Kome?
-Njoj.
-Kome njoj?
-Ne mogu ti objasniti, nemam riječi za to. Ali mislim da sam doživjela svoj prvi orgazam. To je nešto ugodno, trebalo bi biti nešto jako snažno i jako ugodno, zar ne?
Nije joj odgovarala, pustila ju je da priča o nečemu što je trebala odavno otkriti, a i govorila je da to pozna. Iz njenih se riječi moglo shvatiti da je ono što je ranije smatrala svršavanjem bila blijeda slika ovog što se sada dogodilo. Najbolja se čudila, pod jezikom i usnama nije osjetila nikakve promijene koje bi ukazivale na to da je tijelo pod jezikom dovoljno daleko dovela. Namjerno joj to nije željela priuštiti, ako se u trenutku kada je predator spazio slabost lovine moglo uopće govoriti o razmišljanju. Rutinirano ju je uzela, kao da maca popapa goluždravca ispalog iz gnijezda. Toliko je bespomoćan, da se s njim mnogo ni ne igra, nego ga samo uzme i zadovolji se. Govorila joj je u sebi, pri već tri stotom uvrtanju kose:
Jadnica, slatko li sam te premazala. Bilo je dovoljno učiniti dvije stvari: uzeti te, i ne dopustiti da uzbuđenost prođe prije nego ti se postavim posred tih tvojih hladnih usana. Kad li si samo svršila?
Nisi imala šanse, kao ni ja kada me Marin odlučio naviknuti na analno, čekao je trenutak kada sam već bila spremna i kišobran u uho staviti, samo da nešto uđe u mene. Bila sam zahvalna na rezanju suhoćom kao da sam dala tamo gdje sam bila vrlo dobro podmazana. Kurva stara, možda me toliko napalio da nisam ni znala što mi radi.
Kad li si samo svršila?
Ležale su u tišini, Životinjica je smirena, zadovoljno prede. Dlaka joj se čini paperjastom, a udovi su sklupčani i laka je, ne osjeti se. Kao da ni ne postoji ona sama, samo je ugoda na mjestu gdje se prije sat vremena nalazilo strano tijelo. Anja je prekinula šutnju:
-Mahjongg, naziralo se neko veselje u toj izjavi.
-Što to kažeš?
-Mahjongg sam rekla. Ne znam zašto. Valjda mi je došlo?
Nije se obazirala na prepadanje kineskim igrama, privukla si je obraz uz Anjin obraz i nečujnim šaptom lila dah po uhu pozivajući ju na još, obavijajući joj koš lijevom rukom nalakćena na desnu. Probila se pod majicu do bradavice, samo da bi provjerila razinu uzbuđenosti. Bila ja dovoljna. Silvija je znala da je neodoljiva i nije se iznenadila kada se ono grandiozno tijelo okrenulo na leđa i svečano raširilo noge odlažući dlanove na unutrašnju stranu bedara, štipajući meso i šireći noge do bjelodanog otvaranja vagine ka stropu.
-Želiš li da igramo Mahjongg, ili da te vinem par puta u nebo svojim jezikom?
Anja je znala što želi:
-Ljubi me kao da ti život ovisi o mojoj sreći, molim te. Mila. Ljubim te, molim, volim, ljubi me, voli me.
Igre radi, Silvija je provela sljedećih pola sata ili sat igrajući se svim dijelovima donjeg dijela tijela, svim onima koji su blag dodir vraćali vrućinom. Ruke su joj mirovale ili služile za oslonac. Zadovoljstvo je pružala samo usnama ovaj put suzdržavajući svoje želje. Osjećala je orgazme. Nije brojala, bilo ih je dosta i bili su nepredvidivi. Neki je došao nakon blagog dodira, neki bez dodira uopće.
Anja je moje otkriće života.
Ponovo na kauču, ponovo jedna iza druge u reprizi ranijeg "opuštanja poslije", Anja je provalila gromko:
-Mahjongg., te dodala tiše:
Ni sada ne znam zašto, ali u glavi mi je Mahjongg.