obozavam ljetne oluje. volim jacinu vjetra koja savija grane, drvece kao da plese u skladu sa vjetrom i u ritmu groma. volim i kad sijeva, kad sjajne munje paraju crnilo neba... ne znam kako vi ali mene odusevljava ta igra energija, ta snaga. osvjezenje koje nosi kisa... lijepe sjajne kapljice vode, nacin na koji svjetlucaju dok padaju.. volim setati po noci kad su ovakve oluje... svakim korakom osjetim koliko smo povezani sa zemljom, osjecam puls i nacin na koji dise... hodam i osjecam kapljice na svojoj kozi, stapaju se sa mnom i ispiru sve sa mene, skidaju sve maske sa lica i kao da peru sve lose iz ovog grada. odnose sa sobom sve prljavo sa ulica a ostavlja samo opipljiv osjecaj svjezine...
a tek mirisi... mmm... miris mokre trave, miris kise u kojemu se mjesaju razne arome koje nosi vjetar... nesto neopisivo... tek sada mogu vidjeti koliko u biti ljepote stoji pored mene a ja je ne vidim. skrivena je duboko iza maske prljavstine, lazi i prijezira. i tada dodje oluja, vjetar odnese sve grubosti a kisa ispere sve, ostaje samo cistoca i osjecaj smirenosti....
Post je objavljen 03.08.2005. u 22:00 sati.