život je tako kompliciran.... a ja se osjećam tako prazno, bezvoljno, izgubljeno... sve probleme proteklih dana "liječim" na krive načine... trenutačno sam tako jadan... sam sam sebi jadan... glup...
krenuo sam u kladionu... uzbuđenje zbog njenih poruka, dogovora... kavica... same pomislio na nju i svega ostaloga sad pokušavam zamjeniti nekim praznim, glupim i beznačajnim uzbuđenjima, naletima adrenalina... sam se sebi gadim... to nije ni blizu!!!! kako li mi uopće na pamet da je pokušam zamjeniti ovako jadnom stvari??? glupošću???? velim da sam izgubljen... i treba mi vremena da se nađem... da zaboravim?? iako lijepe trenutke nikad neću zaboraviti! ni ne želim...
ne želim sad da netko "plače" nad menom, da me žali... ja se ne žalim! uvijek može biti gore! samo sam tako sheban trenutačno da mi treba vremena, prostora? ah...
moram opet početi kontrolirati SVOJ život!
Post je objavljen 03.08.2005. u 20:32 sati.