Antihrvatska strategija Beograda
Nije slucajno da je najveca i najpopularnija politicka stranka u Srbiji, Radikalna partija, nedavno u parlamentu zatrazila kraj hrvatske “desetogodisnje okupacije Republike Srpske Krajine”. Takvi revansisticki zahtjevi mogu se pronaci i na sluzbenim stranicama Radikalne partije na Internetu
www.srs.org.yu/aktuelno/memo.php
u njenom “memorandumu o pravnoj i politickoj nemogucnosti nastavka okupacije Republike Srpske Krajine”.
Radikali tvrde u svome memorandumu da je Hrvatska drzava “nastala na zlocinu i okupaciji suverenog teritorija slobodnog srpskog naroda”, te da ova “okupacija nije zakonita, nego privremena”. Memorandum tvrdi “da se srpsko nacionalno pitanje i ocuvanje Srba na vlastitom teritoriju moze ostvariti samo okoncanjem ove okupacije jamstvom sigurnosti i slobode odlucivanja svih onih koji su zivjeli na tom podrucju prije okupacije Srpske Krajine”.
Memorandum nije samo izraz ideoloskog fanatizma i nacionalistickog ekstremizma Srpske radikalne partije, vec i stajaliste mnogih unutar srpske politicke klase. Tomislav Nikolic, vodja radikala i sljedbenik zloglasnog srpskog fasista Vojislava Seselja, za tek nekoliko postotaka u glasovima nije uspio pobijediti Borisa Tadica na posljednjim srpskim predsjednickim izborima. Ako srpsko gospodarstvo nastavi propadati, vrlo je vjerojatno da radikali dodju na vlast. To ce izazvati novu krizu sa susjednom Hrvatskom.
Stovise, radikali nisu usamljeni u svom antihrvatskom rasizmu. Dobro je imati na umu da je domaca antimilosevicevska oporba tijekom njegovih agresivnih ratova, na celu s istaknutim vodjama – Vojislavom Kostunicom, Vukom Draskovicem, pokojnim premijerom Zoranom Đindjicem – podupirala beogradske revansisticke ciljeve. Oni se nisu protivili Milosevicevu cilju stvaranja velikosrpskog imperija, koji bi se prostirao od Dunava do Jadrana; oni su se samo protivili nacinima postizanja toga cilja. Stoga je vrlo vjerojatno, ako ne i neizbjezno, da ce Beograd u buducnosti traziti promjenu hrvatskih granica i pripajanje njenih teritorija Srbiji.
Ova antihrvatska strategija zapravo je stup beogradske diplomacije jos od stvaranja Jugoslavije 1919. godine. Srpska politicka elita, bila desna ili lijeva, trajno je smatrala da je Hrvatska najveca prepreka beogradskoj prevlasti u regiji – osobito jaka i jedinstvena Hrvatska. Stoga je srpska politika tijekom 20. stoljeca bila sprjecavanje stvaranja nezavisne i odrzive Hrvatske. To je vidljivo iz beogradskog okrutnog suzbijanja hrvatskih nacionalnih stremljenja tijekom dvadesetih i tridesetih godina proslog stoljeca; masovnih ubojstava i progona Hrvate od ruke rasistickih cetnika Draze Mihajlovica; pokolja stotina tisuca hrvatskih protivnika komunizma od strane Titovih partizana i divljackog progona hrvatske Katolicke crkve, kao i Miloseviceva genocidnog rata radi unistenja mlade hrvatske demokracije.
Britansko suprotstavljanje Hrvatskoj