Krk je predivan! Razmišljao sam što napisati o tom mjestu i samom otoku i samo su mi te tri riječi pale napamet. Toliko me osvojio, da je malo više hrabrosti, vjerojatno bi uletili u prodaju onoga što imamo u Osijeku i zauvijek odselili baš u sam Krk. Osim ljudi i krajolika, osjećao sam atmosferu koju tako želim ovdje. Znam da će mi sada svi Coelhovi «alkemičari» soliti da sreću ne treba tražiti na drugom mjestu, i ne mogu reći da ovdje u srcu Slavonije nisam sretan, ali imam dojam (možda i euforičan) da bi se dolje preporodio.
I dok ovako, možda i pod utjecajem sunčanice, bulaznim dođe mi na pamet, ili ono što je od nje ostalo, zanimljivo kompariranje. Ako ste primjerice u Sjedinjenim Državama i to u Teksasu. Prođete kroz neko mjesto vidite kuće, ljude, običaje, kušate hranu. Sjednete u auto i prođete 200 km vidjet ćete gotovo iste kuće, ljude s istim običajima, hranom, jezikom. Tako je i nakon gotovo tisuću kilometara. Krenite iz Slavonije. Začas ste u Podravini. Posve drugi dijalekti, običaji, kuće, hrana. Niste se ni okrenuli veće ste u Zagorju. Promjena je još drastičnija. Slijede tamo Banija, Kordun, Lika sve sa svojim posebnostima. Istra, koja je kao država u državi. Rijeka i Kvarner, pa onda Dalmacija, sve je drukčije gotovo od mjesta do mjesta. Ne treba zaboraviti ni naše ljude u BiH i opet ćete vidjeti razlike. Tako smo maleni, a toliko različiti. Ja mislim da je to bogatstvo koje malo koji narod ima. Zato ja toliko volim Krk, obožavam Split, divim se Mostaru, a u Zagrebu sam kao doma.
Post je objavljen 02.08.2005. u 20:51 sati.