Da još dva dana do zasluženog godišnjeg. Veseli me neizmjerno iako je ovaj tjedan pun nekih sitnih nezgoda. Prvo mi je izgorila lampa na Mišku, nova košta 77,19 kuna, a onda je printer prestao davati znakove života, a pržilica na kompu mi ne radi odavno...Sve je odneseno na servis, moj konto umanjen za 160 kuna i sada sve radi. U međuvremenu je otišla i pećnica, ali taj će popravak doći na red nakon godišnjeg.
Ovaj tjedan nema frizure. Ne želim se time opeterićivati. Ovaj tjedan će kosa biti u urednom repu, a onda u subotu buć opet u lijepo naše plavo Jadransko more.
Da sada trebam još kupiti antivirusni program, taman sa završetkom godišnjeg, a evo ga...printer je opet malo kašljucnuo. Pa star je svega tri mjeseca. Ni toner nisam promijenila...
Kupila sam ormar. Krasan i lijep i dolazi tek 10.9. Soba mi je puna registratora pa sam to morala riješiti. I jesam. Onu subotu kad sam odjurila na more. Sve sam riješila. Jučer sam uglavnom spavala, a danas...Upravo si razmišljam, kebab, ribice ili samo mineralna.
Nisam gladna, samo me lagano boli glava...i zamišljam plažu u daljini, zamišljam...a joj...svašta si ja zamišljam.
Moram pohvaliti Dalmatince tj. posebno jednog Mirka iz Volksbanke. Čovjek sušta ljubaznost i jednostavno i temeljito nama neukima objašnjava zavrzlame njihovog elektroničkog bankarstva. Koje je odlično riješeno iako malo teže za razumjeti. Ali tako je to.
Ponekad nije jednostavno razumjeti i ne treba se niti razumjeti. Ponekad treba znati samo slušati.
Post je objavljen 02.08.2005. u 19:37 sati.