Marketing
ZAPIS SA TREĆEG SEASPLASHA!
Evo opisanih dogodovština iz vlastitog mi pera, pa čitaj i uživaj!
3rd Seasplash Reggae Festival – Marsovo Polje, Pula – 21. do 23.7.2005.
Odlazak na ovogodišnji Seasplash bio je jedino sigurno odredište ljeta mi mog. Sve ostalo događat će se prema ta tri dana; ako iscrpimo svoja tjelesa - idemo doma, a ako nas ponese dobra vibra - idemo dalje, bilo gdje. Kako smo poslije festivala završili na Krku, upoznavajući ga dubinski a istovremeno ležerno kroz četiri dana - možeš pretpostaviti na koji je način Jah utjecao na tijelo nam i um.
Dakle, već provjerena festivalska ekipa sastavljena od Bbopa, njegove pratilje Ž., Minimum Manymum i njenog pratioca mene glavom, dala se na put autom mi roditeljskim. Punog bunkera i zadimljenih glava krenuli smo dan prije festa, e kako bi se zaustavili u Rijeci i upoznali s genijalnim zajebantskim metal-etno bendom Po' Metra Crijeva, odnosno njihovim časnim vokalom, vrag da mu dušu čuva. Prije nego što smo uopće izašli na autocestu, po raznim smo prodavaonicama tražili priključak koji kazetofon pretvara u diskmen, kako bi se mogli guštat u toj dugoj vožnji. Pa tako ovdje jebem milu majku svim tim trgovinama, od sjedišta Samsunga u Zagrebu, pa preko Peveca i ostalih Tehno R-ova i Tehno Shopova, koji nisu imali taj glupi priključak, a cijeli me život truju sa svojim napornim reklamama i vabe me u svoje buvljake. No dobro, u kazetama smo uzeli prva tri albuma Guns 'n' Roses, Killdozer, Fanfare, Funkadelic, Dead Kennedy's, The Congos, The Abyssinians i The Upsetters, i još ponešto da nam svaka želja može biti ispunjena, otvorili pive i sigurnim kasom zagrabili kopitima po autocesti.
Put je prošao iznimno fino, sve do trenutka kad su cure bile primorane da odu isprazniti svoje mjehure, a ja se sparkirao na mjestu predviđenom za stajanje u slučaju nezgode. Bbop i ja ostali u autu. U sljedećem trenu slučajno podignem pogled na retrovizor a iza nas vidim jureću divlju svinju kako u svom fiat puntu sa 200 km/sat juri direktno na nas! Sve eksplodira u trenu i pomislim da smo prestali sa životom, izjebem svima majku i izlazim van! Tip se zaustavio malo ispred nas, hvata se za glavu i počne se nešto opravdavat da nas nije vidio i sl. Pa normalno da nas nisi vidio sileđijo autocestarska inače bi valjda skrenuo. I pazi sad tipa - koji šupak svjetski najgore vrste - umjesto da mi odmah da pare i bude sretan što je dobro prošao, on predloži da odemo do Opatije pa da autolimar procjeni štetu i da će ovaj platit. Ja mislim - u redu. No on ne zna svoj broj moba, ukuca moj broj pa nema signala da me nazove i kao - ma čut ćemo se mi i odlazi prema autu. Ja se nekako sav sjeban, naivan i šokiran sjetim da mu prepišem podatke s osobne pa da ga mogu poslije naći ako me sjebe, ali pomislim da neće jer se čini okej. A ono je kurac okej, taj čovjek zvani Fadil Hrustić, koji kaže da živi u Opatiji a vozi sivo-plavi fiat punto talijanskih registarskih oznaka uspio nas je smuljati vidjevši da smo mladi i neiskusni i mogu ga sad jebat. Ali Fadile šupčino - pa ne možeš se po autocestama zabijati u aute pune ljudi samo tako. Pokušali smo ga pronaći ovim i onim načinima ali bezuspješno, a i nije nam se dalo sjebati ljetovanje zbog jednog ljudskog govneta. Evo mu jedna želja za kraj: izgorila ti slastičarna ako je uopće imaš, ljigošu!
Mi ubacili reggae šezdesetih u kazić i pošli dalje pokušavajući na sve to gledati kao na neku lošu zajebanciju. Ipak smo ostali u komadu i voznom stanju. Čuvao nas veliki Jah.
Sjeli smo u Rijeci da se smirimo kakvom dobrom kavom, razmijenili cedee sa H. iz Crijeva, pozvali i Miru - Qwertyja i začakulali do kasno u noć ispred Kontija. Qwerty nam ustupio svoju sobu za spavanje, pa smo svi zajedno popušili nekoliko pljuga mira, pojeli kolače koje su ispekle E.N.I i u dobroj atmosferi počinuli nadajući se dobrom slijedećem danu. Tako i bjaše; kod vrsnog domaćina ujutro napunili želuce, slušali µ-ziq i krenuli dalje na put. Velika je šteta jedino što se nisam uspio zadržati u njegovom studiju, da vidim kakav je saund i spoznam štogod nova.
I tako se vozimo već pred Pulom, kad nas opet stislo pišanje i stanem sad na najvećem ugibalištu pored neke urušene i obraštene kamene kuće, kako nas nikakav Fadil ne bi jebao u šupak. I pazi sad ovo - stane tip pulskih registracija, otvori prozor na autu i kaže: "Ja se ne bi penjao po terasama kad bi došao u Daruvar". I još doda: "Samo da vas upozorim, samo da znate". Mi ga gledamo i ne možemo vjerovat. Pa kud na nas pozitivce ti naletio sroljane! Ulazimo u auto, a ja i Bbop sklapamo dogovor da ćemo u slučaju bilo kakvog novog incidenta ove vrste slijedećem parazitu ostrugati glavom duž cijele jadranske magistrale.
Tako. Svi su se bedovi dogodili na početku da ih ne bi bilo kasnije.
Četvrtak, 21.7.2005.
Ušli mi u Pulu i vrlo brzo pronašli Marsovo Polje na kojemu se održavao festival, ušli unutra još za dana, našli genijalno mjesto za šatore u jednom finom kvartu, rasprostrijeli ispod drveta vanjski dnevni boravak, ulili i smotali štogod za lagodan život. Iako vrlo gladni, bijasmo otrgnuti od stola zamolbom čuvara da si pribavimo ulaznice. Vratimo se nakon nekoliko minuta sa odjela gdje su se preuzimale akreditacije (ovdje izražavam zahvale gosp. Menigi koji nam je sredio upad, neka ga čuva Almighty Eye!), a ono nam neki dragi pesek, dlakava neodgojena beštija, ušla u (ionako skromni) dnevni obrok i ostavila prazninu na improviziranim tanjurima. Sretni su mu vlasnici što taj incident nismo zapečatili masnim gulašem od najboljeg čovjekovog prijatelja!:)
Tu se već negdje spuštao mrak, tonske probe se privodile kraju a one debele dub baščine počele tutnjiti kroz granje i zemlju. Odmah je sve bilo drugačije boje, ona dobra festivalska ljetna energija nas obuzela i čovjek u trenu shvati da je to sreća u jednom od svojih inkarnacija. Mogli smo početi i sa naizmjeničnom degustacijom domaćeg vina i rakije. Rakijetine!
Našli smo se ispred stejđa kad su B.R.Stylers (Ita) već započeli i nakon prvotnog oduševljenja (ipak je to bio prvi bend na ovogodišnjem festu) počeli smo sve više dodavati rakiju, a sve manje se gibati divlje. Gospođica za vokalom, veoma nalik na Laru Croft, i njena ekipa sastavljena od nevjerojatno samodopadnog gej basista koji je smješno skakutao po stejđu, lika za klavijaturama i semplerima, i bubnjara, za moj je ukus bila pre-pop, s nekom vrlo sjetnom crtom koja me upozorila da bi trebao baciti oko i na drugi stejđ i malo pronjuškati unaokolo. Na tom putu nabasali smo na "Kingston štand" gdje su fristajlali neki crnjo (možda MC Silver sa Jamaice, ispričavam se na šlampavosti), domaći Popeye i neki lik kojega smo prozvali Habek. Duša nam se ozarila i vrlo smo se nasmijali (pogotovo lajnama tipa "za ljude prave - za ljude ljude pra-ve - daj mi daj mi daj mi sada tra-ve - rizle ću da motam cjeli cjeli dan - e hej"), ali i uočili da je crnjo jako dobar. Osim što ne siluje i ne nateže rime ima i neku vokalnu temu, za razliku od ove druge dvojice koji sve sipaju na jednom tonu i tu i tamo malo zagrgljaju kako bi mi valjda pomislili da su oni stari rastamani kojima je prekomjerno pušenje trave izgrebalo grlo ili nešto slično. No dobro, sve ima svoju funkciju - red neobavezne šale, red kvalitetnog muziciranja. Sve se to slaže s morskom koncepcijom.
Iza tog štanda bio je smješten gornji "soundsystem stage", koji nam je u ova tri dana većinom služio za pauze koje smo provodili u lagodnoj šetnji ili kao mjesto po čijim smo tamnijim uglovima ispuštali urin. Nekako je uvijek bio u sjeni, lokalitetom i programski, jer kad god bi se gore zaletio ne bi ostao dulje od nekoliko minuta. Prvi je dan tamo bila projekcija filma "Hartland Reggae", ali je, na moju veliku žalost, on bio tek u funkciji vj-inga dok su zvuk radili neki dosadnih house-disco-dub DJ-i, joj joj. Predložio bi cijenjenom organizatoru da za slijedeći festival napravi projekcije tih starih i prejebenih filmova (sa zvukom), i to u predvečerje prije bendova na glavom stejđu. Bio bi to vrlo pozitivan i opušten uvod u svaku noć, s nenametljivim edukativnim elementom. Da tako svaki namjernik može dobiti bar i maglovit uvid od kuda je sve to krenulo. Jah ovo i jah ono, čujem kako svaki drugi štajerski bend baca velike poruke na tone, a dobar dio njih zvuči mi neuvjerljivo. Pa da se onda bar dobije nekakva ravnoteža prisječajući se starih glazbenih rasta.
Vratimo se na glavni stejđ a tamo započinju Djins (F). Dva lika; jedan na basu i glasu (ponekad), a drugi na kompu, sempleru i elektronskim perkusijama. Krenu sa nešto mračnijim dub-om, ali ipak dovoljno pokretnim, dok je basist bokovima njihao u ritmu poput pravog kulerskog ševca i to nam bude vrlo smiješno. Ipak, imao je mnogo više stila od basiste B.R.Stylersa. Uglavnom, oko polovine nastupa krunuli su sa totalno dobrim drum 'n' bass-om prilikom čega su se svi do kraja nastupa fino razularili. Naravno da sam jedva dočekao da se gol i bos počnem hitati u zrak, neograničeno poletan i sretan, pun dobrog zvuka! Na svoje radne žvrljotine ujutro sam za doručkom napisao: "Djins - dub = dvije i pol zvjezdice / d'n'b = pet zvjezdica"!
Petak, 22.7.2005.
Ujutro otišli uživati na Zlatne stijene i tako sasvim slučajno pogodili lokaciju gdje se održavao seasplash beach party. Nekoliko metara od nas još sretnem Dekija i ostale Chemerne pa smo morali popiti koje piće dobrodošlice i što sve već ne! Dan - potpuna idila. Luftich pod leđa, zavaljen na pola uvale, vjetar suši ono što more navlaži a što sunce ne otopi, dok iz dubina oni fini basevi cijeli svijet drže u najboljem mogućem redu. Neka mi netko opiše bolje ljetovanje od ovoga.
Glazbenu večer na glavnom stejđu otvorili su Vuneny (Bih), bend kojega mi je preporučilo mnoštvo ljudi, a ja sam ih čuo na nekoj lošoj komilaciji i nisu mi baš bili nešto. Počeli su opet s nekom tugom i mračnjaštvom, a mi smo se još neko vrijeme ostali družiti sa Martinom, našim susjedom kojega smo pronašli kako spava u vlastitom nam dnevnom boravku. Odjednom se sa stejđa jave neki genijalni zvuci i ja kao uboden šilom u rit pojurim da uživam, a pjevač baš objavi da će sada okrenuti jednu laganu. I tako opet odem do šanka da uzmem pivo (15 kn, joj što ne volim te morske napuhane cijene u pičku materinu!), a oni razvezu brzo i tripoidno i to mi se veoma svidi. Inače, što sam se više udaljavao od stejđa to su oni bili bolji. Drugi dan sam čuo mnoge pohvale na njihov račun, ali sam sam ostao bez pravog stava. Nije ni bitno jer poslije njih dolaze Love Grocer (Uk) i konačno imam nekoga za pohvaliti od srca. Prva stvar - puhači! Podižu cijelu atmosferu za deset stepenica, osjeti se neki polet a daleko u zaborav padaju sjetne atmosferične teme prijašnjih bendova. Skakanje i gibanje koje su nam priuštili ta tri puhača, MC, DJ (navodno čovjek iz Dreadzone-a) i posebno žena koja im se pridružila na nekoliko stvari, ubrzo su rezultirali mojim klonućem tako da sam si na sred livade dofurao ležaljku i uživao u narednom nastupu Overproof Soundsystem-a (Uk). Ipak, bila je predobra ona jučerašnja rakija a da bi i ovu noć izdržao na nogama. Minimum Manymum me tako ostavila da se odmaram, a ona otišla da skakuće i fotka i kaže da su joj bili genijalni. Budio sam se na mahove, neke cure padale preko mene usnulog, zapalio sa svakojakim dobronamjernicima i primjetio vještinu i izvježbanost ovog soundsystema, kao i to da jedan od trojice MC-a neodoljivo podsjeća na Axl Rose-a, ne po glasu već po stasu:) Kao što sam već rekao, bio sam prilično izbačen iz stroja pa se nisam nešto gibao. Tako sam se odvukao do šatora, a od Daddy Freddy (Jam) i Tricky D -a (D) sam u polusnu samo načuo koji sempl. A što sam pritom mislio - nemam pojma.
Nekoliko kapi s neba malo je osvježilo zrak, a kad se M.Manymum uvukla u šator tih nekoliko kapi pretvorilo se u pravu nabrijanu kišurinu koja je svaku minutu sve više i više prodirala u naš dom. Izbauljao sam van, uz psihodelično i jezivo sijevanje munja, i smjestio sa na ulazu pod veliki suncobran dok me lik s upada nije izbacio na kišu, asshole. Sav mokar provlačim se između gomile auta i jedva pronađem svoj, pa se vratim po Minimum i u tom mokrom hororu spasimo se od potopa uletivši u auto. Grijanje nakurili do jaja i u nekoj nelagodi zaspali.
Subota, 23.7.2005.
Probudilo nas jutarnje sunce, ljudi ponovno dižu potopljene šatore, a već je za sat - dva od pojavljivanja sunca sve bilo u redu i mogli smo se opet ići zajebavati na plažu i motati duvan, hehe. Tamo standardna genijalnost najboljeg ljetovanja na kugli nam zemaljskoj. Tražio sam poslije i neku sraonicu u blizini, pa sam prošao dobrim dijelom obale diveći se mjestima zgodnim za cliff diving, prozirnom moru, usjekotinama i spiljama usječenim u stjenje. Da nemam prirođeni strah od zmija, vjerojatno bi mnogo vremena proveo zavlačeći se po takvim krševima. Malo sam se zaustavio i na otvorenom bircu gdje su se izmjenjivali razni seasplash DJ-i, ali mi se nije dalo priuštiti tu skupu pivušu a kave nije bilo, pa sam se vratio do ekipe i proveo ostatak dana u hladu i dječjem čamcu u obliku ribice. Kako sam nakon nekog vremena na tom plovilu uočio jednu sićušnu probušenost, nije mi ga se dalo ponovno ispuhivati i vući nazad. Tako sam se odvažio ući u humanirne vode, te sam taj čamac/bazen poklonio djeci Zlatnih stijena kako bi im uljepšao ljetovanje i izmamio još koji osmjeh na lice. Rupa je bila toliko benigna da je mogla izdržati dječju torturu cijelo ljeto, no ne i moju masu (da i ne spominjem Bbop-ove proporcije). Onda smo Minimum i ja zabrijali na klopu pa smo maznuli cijelu čašu lino lade i usput hranili mrave pitajući se na koji su način organizirani. Jer neki od njih u rupu unose grančice i lišće, a drugi hranu - pa nam je pitanje: da li svaki od njih intuitivno zna koliko je čega potrebno ili postoji organizator koji vodi radove?
Vratili se do šatora i prvo primjetili da nam je kvart osjetno promjenio izgled. Pojavile se još dvije-tri kuće od najlona identične našoj i sad je to već bila prava urbana zona. Znači, pristiglo je još hrpa novih ljudi jer se danas, kao zadnji dan seasplasha koji je još k tome pao u subotu, očekuje najjača brijačina. Brijačina ali zavaljana laganini kako i dolikuje reggae festu, i to je ono čemu sam najviše zahvalan u ova tri dana. Nikakvih sjebanih sranja, nikakve agresivnosti i ljudskih čudovišta, već dim pod nosom, sve na pola metra od zemlje i dobar zrak. More vako!
Večer započinju Vavamuffin (Pl) koje sam malo škicnuo i na tonskoj probi. Na tonskoj su se činili mnogo zanimljiviji a to je vjerojatno zato što sam došao kad su svirali instrumentale. Kako sam poslije čuo, tekstovi im znaju zavući na plitku glupost, pa milijun desetaka puta u refrenu ponavljaju "istina dolazi iz serca" ili tako nešto. Vrlo je malo onih koji mogu isfurati najljepšu reggae jednostavnost (kao npr. Max Romeo), a da ne odu u banalnost lišenu punoće i poruke. Vavamuffin su umjesto "istina dolazi iz srca" mogli pjevati i "vino je u bačvi uzavrelo", a da na mene ostave isti dojam. No, za pohvaliti je što nisu koristili nikakve matrice a aranžmani su im bili skroz dobri. Gotovo stalno uvaljani u ragga sound imali su nekoliko jebenih ritmova koji su me ugodno podsjetili na Monkey Mafiu, pa smo opet bili u zraku i uživali.
No prava stvar, i meni osobno najbolji trenutak festivala, započinje prvim tonovima benda Molara (Uk). Na vokalu je ona žena iz Zion Train koja mi je i prošle godine ostavila najbolji dojam. Jednostavnost, pozitiva, naturalizam - najvažniji su pojmovi koji im dišu kroz glazbu i tekstove i bar na trenutak čine svijet sretnim mjestom. Najbolji nastavak "stare škole" centrira svu dobru vibru Marsovog polja na mjesto ispred stejđa i potpuno sam oduševljen. Sve rade bez ikakve pretjeranosti i mislim da bi bilo dobro da ovakvi ljudi naprave radionicu "kako se ponašati svirajući vlastitu glazbu" za koju bi odmah trebalo prijaviti onog basista iz B.R.Stylersa. Da je svaki dan bio jedan ovakav impresivan bend, ma - duh bi mi se odvojio od tijela! Prestat ću ih ovdje opisivati jer ono što mi je od tog nastupa ostalo gomila je neopisivih emocija koje mogu i moraju biti baš proživljene. Pa kom obojci a kom čarape, ili kako to već ide, nek' me Bbop ispravi:)
Iza njih dolaze Twinkle Brothers (Jam/Uk) i nastavljaju jednako dobro, samo s malo angažiranijim prizvukom u tekstovima i propovijedima glavnog vokaliste i udaraljkaša. Zvuk je ugodno topao i odgovara mi u potpunosti pa ne mirujem nego se bosonog vrtim i po milijunti put ponavljam da nema boljeg nego biti na ovakvom morskom festu.
To je bilo sve od nas, ujutro se probudili i požurili do Rijeke, pa ja i Minimum na Krk a Bbopični i Ž. doma na odmor. Valjda će Jah biti naklonjen pa da se i dogodine nađemo na ovakvom ugodnom ljetnom druženju, možda na destinaciji sličnijoj prošlogodišnjoj utvrdi Štinjan nego ovako blizu grada. No kako sam već rekao: "More i vako!"
Galerija fotki:
1. prosti anđeo u rijeci
2. spavanje kod qwertyja
3. kolači od e.n.i
4. ž. slika opatijsko more
5. mjesto na kojemu se ne smije penjati ljudima po terasama
6. sonicni se smjestio na marsovo polje
7. b.r.stylers - pogled iz mase
8. b.r.stylers
9. kingston štand (crnjo i popeye)
10. habek
11. gornji soundsystem stage
12. misionari seasplash 2005
13. cjenik
14. djins
15. vumeny
16. love grocer
17. love grocer2
18. love grocer3
19. overproof soundsystem
20. odmaram slušajući overproof soundsystem
21. sušimo kućicu u finom kvartu - m.mamymum viri
22. m.manymum duva
22b. nad provalijom se dobro razmišlja
23. mala koza i ž.
24. vavamuffin
25. molara
26. molara2
27. polugoli plesni muvin
28. twinkle brothers
29. nlo među šatorima
Odlazak na ovogodišnji Seasplash bio je jedino sigurno odredište ljeta mi mog. Sve ostalo događat će se prema ta tri dana; ako iscrpimo svoja tjelesa - idemo doma, a ako nas ponese dobra vibra - idemo dalje, bilo gdje. Kako smo poslije festivala završili na Krku, upoznavajući ga dubinski a istovremeno ležerno kroz četiri dana - možeš pretpostaviti na koji je način Jah utjecao na tijelo nam i um.
Dakle, već provjerena festivalska ekipa sastavljena od Bbopa, njegove pratilje Ž., Minimum Manymum i njenog pratioca mene glavom, dala se na put autom mi roditeljskim. Punog bunkera i zadimljenih glava krenuli smo dan prije festa, e kako bi se zaustavili u Rijeci i upoznali s genijalnim zajebantskim metal-etno bendom Po' Metra Crijeva, odnosno njihovim časnim vokalom, vrag da mu dušu čuva. Prije nego što smo uopće izašli na autocestu, po raznim smo prodavaonicama tražili priključak koji kazetofon pretvara u diskmen, kako bi se mogli guštat u toj dugoj vožnji. Pa tako ovdje jebem milu majku svim tim trgovinama, od sjedišta Samsunga u Zagrebu, pa preko Peveca i ostalih Tehno R-ova i Tehno Shopova, koji nisu imali taj glupi priključak, a cijeli me život truju sa svojim napornim reklamama i vabe me u svoje buvljake. No dobro, u kazetama smo uzeli prva tri albuma Guns 'n' Roses, Killdozer, Fanfare, Funkadelic, Dead Kennedy's, The Congos, The Abyssinians i The Upsetters, i još ponešto da nam svaka želja može biti ispunjena, otvorili pive i sigurnim kasom zagrabili kopitima po autocesti.
Put je prošao iznimno fino, sve do trenutka kad su cure bile primorane da odu isprazniti svoje mjehure, a ja se sparkirao na mjestu predviđenom za stajanje u slučaju nezgode. Bbop i ja ostali u autu. U sljedećem trenu slučajno podignem pogled na retrovizor a iza nas vidim jureću divlju svinju kako u svom fiat puntu sa 200 km/sat juri direktno na nas! Sve eksplodira u trenu i pomislim da smo prestali sa životom, izjebem svima majku i izlazim van! Tip se zaustavio malo ispred nas, hvata se za glavu i počne se nešto opravdavat da nas nije vidio i sl. Pa normalno da nas nisi vidio sileđijo autocestarska inače bi valjda skrenuo. I pazi sad tipa - koji šupak svjetski najgore vrste - umjesto da mi odmah da pare i bude sretan što je dobro prošao, on predloži da odemo do Opatije pa da autolimar procjeni štetu i da će ovaj platit. Ja mislim - u redu. No on ne zna svoj broj moba, ukuca moj broj pa nema signala da me nazove i kao - ma čut ćemo se mi i odlazi prema autu. Ja se nekako sav sjeban, naivan i šokiran sjetim da mu prepišem podatke s osobne pa da ga mogu poslije naći ako me sjebe, ali pomislim da neće jer se čini okej. A ono je kurac okej, taj čovjek zvani Fadil Hrustić, koji kaže da živi u Opatiji a vozi sivo-plavi fiat punto talijanskih registarskih oznaka uspio nas je smuljati vidjevši da smo mladi i neiskusni i mogu ga sad jebat. Ali Fadile šupčino - pa ne možeš se po autocestama zabijati u aute pune ljudi samo tako. Pokušali smo ga pronaći ovim i onim načinima ali bezuspješno, a i nije nam se dalo sjebati ljetovanje zbog jednog ljudskog govneta. Evo mu jedna želja za kraj: izgorila ti slastičarna ako je uopće imaš, ljigošu!
Mi ubacili reggae šezdesetih u kazić i pošli dalje pokušavajući na sve to gledati kao na neku lošu zajebanciju. Ipak smo ostali u komadu i voznom stanju. Čuvao nas veliki Jah.
Sjeli smo u Rijeci da se smirimo kakvom dobrom kavom, razmijenili cedee sa H. iz Crijeva, pozvali i Miru - Qwertyja i začakulali do kasno u noć ispred Kontija. Qwerty nam ustupio svoju sobu za spavanje, pa smo svi zajedno popušili nekoliko pljuga mira, pojeli kolače koje su ispekle E.N.I i u dobroj atmosferi počinuli nadajući se dobrom slijedećem danu. Tako i bjaše; kod vrsnog domaćina ujutro napunili želuce, slušali µ-ziq i krenuli dalje na put. Velika je šteta jedino što se nisam uspio zadržati u njegovom studiju, da vidim kakav je saund i spoznam štogod nova.
I tako se vozimo već pred Pulom, kad nas opet stislo pišanje i stanem sad na najvećem ugibalištu pored neke urušene i obraštene kamene kuće, kako nas nikakav Fadil ne bi jebao u šupak. I pazi sad ovo - stane tip pulskih registracija, otvori prozor na autu i kaže: "Ja se ne bi penjao po terasama kad bi došao u Daruvar". I još doda: "Samo da vas upozorim, samo da znate". Mi ga gledamo i ne možemo vjerovat. Pa kud na nas pozitivce ti naletio sroljane! Ulazimo u auto, a ja i Bbop sklapamo dogovor da ćemo u slučaju bilo kakvog novog incidenta ove vrste slijedećem parazitu ostrugati glavom duž cijele jadranske magistrale.
Tako. Svi su se bedovi dogodili na početku da ih ne bi bilo kasnije.
Četvrtak, 21.7.2005.
Ušli mi u Pulu i vrlo brzo pronašli Marsovo Polje na kojemu se održavao festival, ušli unutra još za dana, našli genijalno mjesto za šatore u jednom finom kvartu, rasprostrijeli ispod drveta vanjski dnevni boravak, ulili i smotali štogod za lagodan život. Iako vrlo gladni, bijasmo otrgnuti od stola zamolbom čuvara da si pribavimo ulaznice. Vratimo se nakon nekoliko minuta sa odjela gdje su se preuzimale akreditacije (ovdje izražavam zahvale gosp. Menigi koji nam je sredio upad, neka ga čuva Almighty Eye!), a ono nam neki dragi pesek, dlakava neodgojena beštija, ušla u (ionako skromni) dnevni obrok i ostavila prazninu na improviziranim tanjurima. Sretni su mu vlasnici što taj incident nismo zapečatili masnim gulašem od najboljeg čovjekovog prijatelja!:)
Tu se već negdje spuštao mrak, tonske probe se privodile kraju a one debele dub baščine počele tutnjiti kroz granje i zemlju. Odmah je sve bilo drugačije boje, ona dobra festivalska ljetna energija nas obuzela i čovjek u trenu shvati da je to sreća u jednom od svojih inkarnacija. Mogli smo početi i sa naizmjeničnom degustacijom domaćeg vina i rakije. Rakijetine!
Našli smo se ispred stejđa kad su B.R.Stylers (Ita) već započeli i nakon prvotnog oduševljenja (ipak je to bio prvi bend na ovogodišnjem festu) počeli smo sve više dodavati rakiju, a sve manje se gibati divlje. Gospođica za vokalom, veoma nalik na Laru Croft, i njena ekipa sastavljena od nevjerojatno samodopadnog gej basista koji je smješno skakutao po stejđu, lika za klavijaturama i semplerima, i bubnjara, za moj je ukus bila pre-pop, s nekom vrlo sjetnom crtom koja me upozorila da bi trebao baciti oko i na drugi stejđ i malo pronjuškati unaokolo. Na tom putu nabasali smo na "Kingston štand" gdje su fristajlali neki crnjo (možda MC Silver sa Jamaice, ispričavam se na šlampavosti), domaći Popeye i neki lik kojega smo prozvali Habek. Duša nam se ozarila i vrlo smo se nasmijali (pogotovo lajnama tipa "za ljude prave - za ljude ljude pra-ve - daj mi daj mi daj mi sada tra-ve - rizle ću da motam cjeli cjeli dan - e hej"), ali i uočili da je crnjo jako dobar. Osim što ne siluje i ne nateže rime ima i neku vokalnu temu, za razliku od ove druge dvojice koji sve sipaju na jednom tonu i tu i tamo malo zagrgljaju kako bi mi valjda pomislili da su oni stari rastamani kojima je prekomjerno pušenje trave izgrebalo grlo ili nešto slično. No dobro, sve ima svoju funkciju - red neobavezne šale, red kvalitetnog muziciranja. Sve se to slaže s morskom koncepcijom.
Iza tog štanda bio je smješten gornji "soundsystem stage", koji nam je u ova tri dana većinom služio za pauze koje smo provodili u lagodnoj šetnji ili kao mjesto po čijim smo tamnijim uglovima ispuštali urin. Nekako je uvijek bio u sjeni, lokalitetom i programski, jer kad god bi se gore zaletio ne bi ostao dulje od nekoliko minuta. Prvi je dan tamo bila projekcija filma "Hartland Reggae", ali je, na moju veliku žalost, on bio tek u funkciji vj-inga dok su zvuk radili neki dosadnih house-disco-dub DJ-i, joj joj. Predložio bi cijenjenom organizatoru da za slijedeći festival napravi projekcije tih starih i prejebenih filmova (sa zvukom), i to u predvečerje prije bendova na glavom stejđu. Bio bi to vrlo pozitivan i opušten uvod u svaku noć, s nenametljivim edukativnim elementom. Da tako svaki namjernik može dobiti bar i maglovit uvid od kuda je sve to krenulo. Jah ovo i jah ono, čujem kako svaki drugi štajerski bend baca velike poruke na tone, a dobar dio njih zvuči mi neuvjerljivo. Pa da se onda bar dobije nekakva ravnoteža prisječajući se starih glazbenih rasta.
Vratimo se na glavni stejđ a tamo započinju Djins (F). Dva lika; jedan na basu i glasu (ponekad), a drugi na kompu, sempleru i elektronskim perkusijama. Krenu sa nešto mračnijim dub-om, ali ipak dovoljno pokretnim, dok je basist bokovima njihao u ritmu poput pravog kulerskog ševca i to nam bude vrlo smiješno. Ipak, imao je mnogo više stila od basiste B.R.Stylersa. Uglavnom, oko polovine nastupa krunuli su sa totalno dobrim drum 'n' bass-om prilikom čega su se svi do kraja nastupa fino razularili. Naravno da sam jedva dočekao da se gol i bos počnem hitati u zrak, neograničeno poletan i sretan, pun dobrog zvuka! Na svoje radne žvrljotine ujutro sam za doručkom napisao: "Djins - dub = dvije i pol zvjezdice / d'n'b = pet zvjezdica"!
Petak, 22.7.2005.
Ujutro otišli uživati na Zlatne stijene i tako sasvim slučajno pogodili lokaciju gdje se održavao seasplash beach party. Nekoliko metara od nas još sretnem Dekija i ostale Chemerne pa smo morali popiti koje piće dobrodošlice i što sve već ne! Dan - potpuna idila. Luftich pod leđa, zavaljen na pola uvale, vjetar suši ono što more navlaži a što sunce ne otopi, dok iz dubina oni fini basevi cijeli svijet drže u najboljem mogućem redu. Neka mi netko opiše bolje ljetovanje od ovoga.
Glazbenu večer na glavnom stejđu otvorili su Vuneny (Bih), bend kojega mi je preporučilo mnoštvo ljudi, a ja sam ih čuo na nekoj lošoj komilaciji i nisu mi baš bili nešto. Počeli su opet s nekom tugom i mračnjaštvom, a mi smo se još neko vrijeme ostali družiti sa Martinom, našim susjedom kojega smo pronašli kako spava u vlastitom nam dnevnom boravku. Odjednom se sa stejđa jave neki genijalni zvuci i ja kao uboden šilom u rit pojurim da uživam, a pjevač baš objavi da će sada okrenuti jednu laganu. I tako opet odem do šanka da uzmem pivo (15 kn, joj što ne volim te morske napuhane cijene u pičku materinu!), a oni razvezu brzo i tripoidno i to mi se veoma svidi. Inače, što sam se više udaljavao od stejđa to su oni bili bolji. Drugi dan sam čuo mnoge pohvale na njihov račun, ali sam sam ostao bez pravog stava. Nije ni bitno jer poslije njih dolaze Love Grocer (Uk) i konačno imam nekoga za pohvaliti od srca. Prva stvar - puhači! Podižu cijelu atmosferu za deset stepenica, osjeti se neki polet a daleko u zaborav padaju sjetne atmosferične teme prijašnjih bendova. Skakanje i gibanje koje su nam priuštili ta tri puhača, MC, DJ (navodno čovjek iz Dreadzone-a) i posebno žena koja im se pridružila na nekoliko stvari, ubrzo su rezultirali mojim klonućem tako da sam si na sred livade dofurao ležaljku i uživao u narednom nastupu Overproof Soundsystem-a (Uk). Ipak, bila je predobra ona jučerašnja rakija a da bi i ovu noć izdržao na nogama. Minimum Manymum me tako ostavila da se odmaram, a ona otišla da skakuće i fotka i kaže da su joj bili genijalni. Budio sam se na mahove, neke cure padale preko mene usnulog, zapalio sa svakojakim dobronamjernicima i primjetio vještinu i izvježbanost ovog soundsystema, kao i to da jedan od trojice MC-a neodoljivo podsjeća na Axl Rose-a, ne po glasu već po stasu:) Kao što sam već rekao, bio sam prilično izbačen iz stroja pa se nisam nešto gibao. Tako sam se odvukao do šatora, a od Daddy Freddy (Jam) i Tricky D -a (D) sam u polusnu samo načuo koji sempl. A što sam pritom mislio - nemam pojma.
Nekoliko kapi s neba malo je osvježilo zrak, a kad se M.Manymum uvukla u šator tih nekoliko kapi pretvorilo se u pravu nabrijanu kišurinu koja je svaku minutu sve više i više prodirala u naš dom. Izbauljao sam van, uz psihodelično i jezivo sijevanje munja, i smjestio sa na ulazu pod veliki suncobran dok me lik s upada nije izbacio na kišu, asshole. Sav mokar provlačim se između gomile auta i jedva pronađem svoj, pa se vratim po Minimum i u tom mokrom hororu spasimo se od potopa uletivši u auto. Grijanje nakurili do jaja i u nekoj nelagodi zaspali.
Subota, 23.7.2005.
Probudilo nas jutarnje sunce, ljudi ponovno dižu potopljene šatore, a već je za sat - dva od pojavljivanja sunca sve bilo u redu i mogli smo se opet ići zajebavati na plažu i motati duvan, hehe. Tamo standardna genijalnost najboljeg ljetovanja na kugli nam zemaljskoj. Tražio sam poslije i neku sraonicu u blizini, pa sam prošao dobrim dijelom obale diveći se mjestima zgodnim za cliff diving, prozirnom moru, usjekotinama i spiljama usječenim u stjenje. Da nemam prirođeni strah od zmija, vjerojatno bi mnogo vremena proveo zavlačeći se po takvim krševima. Malo sam se zaustavio i na otvorenom bircu gdje su se izmjenjivali razni seasplash DJ-i, ali mi se nije dalo priuštiti tu skupu pivušu a kave nije bilo, pa sam se vratio do ekipe i proveo ostatak dana u hladu i dječjem čamcu u obliku ribice. Kako sam nakon nekog vremena na tom plovilu uočio jednu sićušnu probušenost, nije mi ga se dalo ponovno ispuhivati i vući nazad. Tako sam se odvažio ući u humanirne vode, te sam taj čamac/bazen poklonio djeci Zlatnih stijena kako bi im uljepšao ljetovanje i izmamio još koji osmjeh na lice. Rupa je bila toliko benigna da je mogla izdržati dječju torturu cijelo ljeto, no ne i moju masu (da i ne spominjem Bbop-ove proporcije). Onda smo Minimum i ja zabrijali na klopu pa smo maznuli cijelu čašu lino lade i usput hranili mrave pitajući se na koji su način organizirani. Jer neki od njih u rupu unose grančice i lišće, a drugi hranu - pa nam je pitanje: da li svaki od njih intuitivno zna koliko je čega potrebno ili postoji organizator koji vodi radove?
Vratili se do šatora i prvo primjetili da nam je kvart osjetno promjenio izgled. Pojavile se još dvije-tri kuće od najlona identične našoj i sad je to već bila prava urbana zona. Znači, pristiglo je još hrpa novih ljudi jer se danas, kao zadnji dan seasplasha koji je još k tome pao u subotu, očekuje najjača brijačina. Brijačina ali zavaljana laganini kako i dolikuje reggae festu, i to je ono čemu sam najviše zahvalan u ova tri dana. Nikakvih sjebanih sranja, nikakve agresivnosti i ljudskih čudovišta, već dim pod nosom, sve na pola metra od zemlje i dobar zrak. More vako!
Večer započinju Vavamuffin (Pl) koje sam malo škicnuo i na tonskoj probi. Na tonskoj su se činili mnogo zanimljiviji a to je vjerojatno zato što sam došao kad su svirali instrumentale. Kako sam poslije čuo, tekstovi im znaju zavući na plitku glupost, pa milijun desetaka puta u refrenu ponavljaju "istina dolazi iz serca" ili tako nešto. Vrlo je malo onih koji mogu isfurati najljepšu reggae jednostavnost (kao npr. Max Romeo), a da ne odu u banalnost lišenu punoće i poruke. Vavamuffin su umjesto "istina dolazi iz srca" mogli pjevati i "vino je u bačvi uzavrelo", a da na mene ostave isti dojam. No, za pohvaliti je što nisu koristili nikakve matrice a aranžmani su im bili skroz dobri. Gotovo stalno uvaljani u ragga sound imali su nekoliko jebenih ritmova koji su me ugodno podsjetili na Monkey Mafiu, pa smo opet bili u zraku i uživali.
No prava stvar, i meni osobno najbolji trenutak festivala, započinje prvim tonovima benda Molara (Uk). Na vokalu je ona žena iz Zion Train koja mi je i prošle godine ostavila najbolji dojam. Jednostavnost, pozitiva, naturalizam - najvažniji su pojmovi koji im dišu kroz glazbu i tekstove i bar na trenutak čine svijet sretnim mjestom. Najbolji nastavak "stare škole" centrira svu dobru vibru Marsovog polja na mjesto ispred stejđa i potpuno sam oduševljen. Sve rade bez ikakve pretjeranosti i mislim da bi bilo dobro da ovakvi ljudi naprave radionicu "kako se ponašati svirajući vlastitu glazbu" za koju bi odmah trebalo prijaviti onog basista iz B.R.Stylersa. Da je svaki dan bio jedan ovakav impresivan bend, ma - duh bi mi se odvojio od tijela! Prestat ću ih ovdje opisivati jer ono što mi je od tog nastupa ostalo gomila je neopisivih emocija koje mogu i moraju biti baš proživljene. Pa kom obojci a kom čarape, ili kako to već ide, nek' me Bbop ispravi:)
Iza njih dolaze Twinkle Brothers (Jam/Uk) i nastavljaju jednako dobro, samo s malo angažiranijim prizvukom u tekstovima i propovijedima glavnog vokaliste i udaraljkaša. Zvuk je ugodno topao i odgovara mi u potpunosti pa ne mirujem nego se bosonog vrtim i po milijunti put ponavljam da nema boljeg nego biti na ovakvom morskom festu.
To je bilo sve od nas, ujutro se probudili i požurili do Rijeke, pa ja i Minimum na Krk a Bbopični i Ž. doma na odmor. Valjda će Jah biti naklonjen pa da se i dogodine nađemo na ovakvom ugodnom ljetnom druženju, možda na destinaciji sličnijoj prošlogodišnjoj utvrdi Štinjan nego ovako blizu grada. No kako sam već rekao: "More i vako!"
Galerija fotki:
1. prosti anđeo u rijeci
2. spavanje kod qwertyja
3. kolači od e.n.i
4. ž. slika opatijsko more
5. mjesto na kojemu se ne smije penjati ljudima po terasama
6. sonicni se smjestio na marsovo polje
7. b.r.stylers - pogled iz mase
8. b.r.stylers
9. kingston štand (crnjo i popeye)
10. habek
11. gornji soundsystem stage
12. misionari seasplash 2005
13. cjenik
14. djins
15. vumeny
16. love grocer
17. love grocer2
18. love grocer3
19. overproof soundsystem
20. odmaram slušajući overproof soundsystem
21. sušimo kućicu u finom kvartu - m.mamymum viri
22. m.manymum duva
22b. nad provalijom se dobro razmišlja
23. mala koza i ž.
24. vavamuffin
25. molara
26. molara2
27. polugoli plesni muvin
28. twinkle brothers
29. nlo među šatorima
galerija slika sa dotičnog festivala će biti postavljena za nekoliko dana!
Post je objavljen 02.08.2005. u 18:21 sati.