krajnje je vrijeme da i ja odem na godisnji... ove vrucine su totalno postale nesnosne. ne mogu misliti, ne mogu raditi, osjecam se kao gumena lutka... kao da nemam niti jedne kosti ni kicme a moram ravno hodati! uzas....
12. idem za sarajevo. nisam bila tamo od 86. a i kako nemamo novaca za pristojno ljetovanje odluka je pala da nam se guze vozaju po bosni. a i idem vidjeti buraza. idem ga opet zatvoriti u kofer kao dok smo bili klinci... samo nemam viziju kako cu sad to izvesti kad ima dva metra :)) lav ju buraz! :*
sjecam se olimpijskih igara 84., sjecam se suma oko sarajeva, svakodnevnog gubljenja po sarajevu... moram priznati da nemam pojma sta ce me docekati kada dodjem dolje. ipak 19 godina je jakkooo dugo vremena i sve se promjenilo.... bio je jedan klinac, tada star kao ja, svaki dan mi je pisao "ljubavna pisma" i cesto ga se sjetim, znam kucu gdje je zivio, kako je tada izgledao... ali nemam pojma kako se zvao!!!! ne mogu se sjetiti ma koliko god ja uporno pokusavala! uzas... cesto se pitam da li je uopce ziv? jeli u sarajevu? ili su uspjeli zbrisati dalje? kuda? da li se ozenio? krenula sam krivim putem.... jos cu se izdeprimirati :))
u svakom slucaju, htjedoh reci da su mi baterije opasno pri kraju. prva stvar kad budem na godisnjem je ta da tri dana za redom spavam do 1 popodne, do 3 pijem kavu, do 5 mi je mozak na ispasi a za dalje cemo vidjeti... mozda odem na sedrenik malo meditirati u prirodi... sama, ja i bube :) fali mi priroda.... jako mi fali... mislim, grad u kojem ja zivim je po tom pitanju oke, jednak je omjer prirode i asfalta ali mi nekako fali tisina... gromoglasna tisina... i kad sam doma uvijek se netko dere,klinci najcesce, auti prolaze, susjedi se dovikuju... prevelika buka :)
mislim da ce ovaj godisnji biti idealan. vratit cu se sa novim baterijama... nadam se :)
Post je objavljen 02.08.2005. u 17:43 sati.