Moj stariji sin uskoro će navršiti četiri godine. Fizičkim izgledom premašuje svoju dob, mršav je i višlji od svojih vršnjaka. Svi nas pitaju ima li pet godina. Mlađi je još malen, potpuno drugačije građe od starijeg. On je više na svoju mamicu i izgleda ko pravi bucko. Ne jede on puno u posljednje vrijeme, ne prejeda se više između obroka. Dobije svoje normalne obroke, primjerene dobi, ali dijete je punašno. Više je jak nego debeo. Rekli bi ljudi: "nabijen". On bez problema digne čekić težak kilogram, prenese karnister u kojem ima vode. Mi samo gledamo i ne možemo vjerovati očima. No, tek je nedavno navršio godinu dana, prohodao je ko i sve prave mamine ljenčine i sad dolazi faza kada očekujemo da se malo "izduži".
No, danas sam se sjetila zapisati biser svog starijeg sina. Dakle, ne samo da je po izgledu stariji, nego mi se sve čini i po pameti. Kolegice koje imaju djecu iste dobi čude se njegovim izjavama i razini logičnog zaključivanja. Ipak, on je još malo dijete, on je još uvijek moja bebica koja neke stvari ne može shvatiti, ma kako mu mozak radio.
Na moru smo često šetali uz obalu. Mlađem sinu je to odlična talasoterapija, dok valovi udaraju u obalu i vjetar rasrpšuje sitne čestice morske vode. Starijem je idealna prilika za pričanje i gledanje brodova. Šetali smo jednu večer uz obalu i gledali brodove. On obožava brodove, zaljubljen je u njih. Pita on nakon nekog vremena: "Tata, zašto mi nemamo brod?" Muž mu je odgovorio da nemamo novaca za brod. On je neko vrijeme šutio, onda kaže: "Stričeki koji imaju brodove sigurno imaju VELIKE novčanike kad imaju puno novaca." Mi smo se nasmijali i muž mu je objasnio da veličina novčanika nema veze sa količinom novaca koju netko ima. Sve je on to shvatio, ali u njegov mali mozgić ipak nije doprla informacija da nam niti veliki novčanik ne bi pomogao da kupimo brod.
Od tada je prošlo više od 15 dana. Dečko je bio i dalje na ljetovanju, mi smo se vratili na prženje u uredima.
Jučer na večer sjetilo se moje dijete brodova. Kupao se u kadi, igrao raznim ribicama, patkicama i brodićima. Iz svojih sanduka za igračke izvukao je nakon kupanja (pitam se otkuda mu samo?) dva stara novčanika. Dojurio je na balkon i svečanim glasom rekao:
"Tata, evo ti dva novčanika, sad i mi možemo kupiti brod."
Sunce moje malo,
u večernjoj "Pikovoj priči" vidio je da niti Piko nema veliki brod, nego samo mali plastični brodić u kadi. To ga je vjerojatno utješilo i mirno je zaspao.
Možda je sanjao more i brodove....
Post je objavljen 02.08.2005. u 14:18 sati.