,vivias.blog.hr" />
Marketing
Hodala je gradom jedva dotičući tlo ispod stopala. Starac izboranog lica s neskrivenim zanimanjem je gledao sjetni pogled mlade žene. Staračka zrelost mu je pomagala osjetiti da su njezini putevi drugačijih obilježja od ostalih. Zastala je, lagano lebdeći u dubini svojih misli i plesno se okrenula staračkom pogledu tražeći u njegovim godinama nagovještaj tišine za svoju Dušu. Sjetno je prodirala ispod koprene njegovog zanimanja ispitujući pod preplanulim licem izboranim od života dio sebe koji je ostao zarobljen u buci životnih oluja. Tražila je sebe u njegovoj 1941. godini. Znala je, on se sjeća tko je i gdje je bio u toj godini neljudskosti. Njoj su se javljali tek odbljesci bola jedne Helene Židovke koja je tražila tišinu u buci na rubu očaja. Jutrom se budila živog sjećanja na san, a sanjala je priču u nastavcima. I jutros ju je još jedna epizoda židovske priče potjerala u besciljno lutanje gradom,u susret starcu i njegovoj osamljenoj klupici.
S dubokim poštovanjem prema zreloj mudrosti koja je zračila oko premršavog tijela poželjela mu je dobro jutro i na rubu čujnosti ga zapitala za dozvolu da mu se pridruži na klupici okruženoj bujnim zelenilom u hladovini gradskog parka. Nasmiješio se i pokretom ruke joj pokazao na mjesto pored sebe. Nije ga gledala , nije mu se niti obraćala niti je očekivala da s njegovih nijemih usana začuje ijedan slog. Trebalo joj je tek sjediti u njegovoj prisutnosti i zamoliti za tišinu u slijedećoj epizodi Heleninog sna.Nutrina joj je tiho ječala. Da , tiho , ali ipak...ječala. Pokušavala je osjećati prisustvo starca koji se gubio svakim narednim korakom u dublje poniranje u zabravljeno sjećanje židovske djevojke. Vraćajući žive slike upijala je onu istu staračku mudrost nepriličnu njezinim godinama. Sjedila je prikovano osluškujući zvuk štapa kako se udaljuje od derutne klupice i ostavlja je zaokupljenu u potazi za tišinom u mislima.
Poslijepodne su je naslovnice rođendanskog poklona gledale snene oči Anne Frank, smiješio joj se anđeoski pogled hrabrosti s lica koje je na sebi nosilo hrabrost i mudrost starca iz parka. Gledajući je bolnim pogledom prepoznavanja dala je dozvolu svojoj Heleni da živi i stvara svoj Dnevnik kroz njezine epizodne snove potiho se nadajući da će skupa s njom jednom moći pogledati Schindllerovu listu i do kraja pročitati Anin dnevnik.
Post je objavljen 02.08.2005. u 14:15 sati.