Ove nedjelje na emisiji «Nedjeljom u dva» gost bio Anto Đapić, predsjednik HSP-a. U njegovom izlaganju, koje je jedno od boljih na Hrvatskoj političkoj sceni, pažnju mi je privukao jedan detalj koji je zapravo bio sporedan. Đapić se naime prisjetio jednog od osnivačkih sabora HDZ-a ranih 90-te godine kada je gospodin Vladimir šeks primijetio da prisutni slabo znaju riječi Hrvatske himne. Šeks je tada, prema riječima Ante Đapića, ustvrdio da je to pokazatelj mračnih vremena u kojima je živio hrvatski narod.
Ja bih se na to osvrnuo i primijetio da je to pokazatelj sasvim drugih relacija.
Ja sa svojih 31 godinu, dobro se sjećam da je u SR Hrvatskoj svaki puta uz Jugoslavensku bila odsvirana i Hrvatska himna, i to je tako bilo od 1974., tj. od poznate promjene ustava kada je ukinuta i smrtna kazna, a federalnim jedinicama priznato pravo na samoopredjeljenje.
Drugo što bih dodao je to da je «Hrvatska domovina» Antina Mihanovića bila na programu hrvatskog ili srpskog jezika u trećem razredu osnovne škole, i morala se učiti napamet.
Nameće se pitanje jesu li osnivači HDZ-a bili pravi domoljubi koji su bili zainteresirani za povijest i budućnost Hrvatske, ili su to tek bili potencijalni ratni profiteri koji su u ratu vidjeli mogućnost zarade (kao npr. Rojs i slični). Jesu li te osobe bile stjerane na marginu političkih zbivanja zato što su drugačije mislili ili zato što nisu završili niti 4 razreda osnovne škole (pa zato nisu znali niti riječi himne)?
Naravno ovdje govorim onom «dobrom dijelu koji spominje Šeks», a ne o svima.
Bilo kako bilo, kakvi tvorci - takva država!
Post je objavljen 02.08.2005. u 13:32 sati.