Ovaj je post trebao biti objavljen sinoć, ali, avaj...no, dobro, što je tu je...
I dalje sam u Umagu. Kako se majka vratila u Rijeku, ne moram brinuti tko će hraniti Silkyja i zalijevati cvijeće, pa mogu moj boravak ovdje produljiti za još nekoliko dana.
ATP je (napokon) završio, šarolika svita koja ga je okruživala se danas pomalo otputila put Zagreba, a mjesto je preplavio novi val turista, u novim šarenim bermudama koji izlažu svoja još blijedoružičasta tijela suncu po okolnim plažama.
Ja se svako jutro već oko 8,30 zaputim na plažu, oko 11 sam već kući, u hladu balkona čitam (eto, prijatelju TV kritičar, ma koliko se trudila, ne mogu pa ne mogu biti kao Pokošena Vlatka, hehehe). Ovaj puta je to «Zločin u samostanu» Feđe Šehovića.
Kada popodne jače udari sunce, uvlačim se u kuću i upalim klimu...znam da na taj način nikada neću biti baš preplanula, no nije me briga.
U subotu nakon polufinalnog meča, zalomila sam do sitnih jutranjih sati. Ja i moje omanje društvance smo se uglavili u Freixenetov šampanjac-bar koji se nalazio odmah ispod stadiona, preko puta Press-bara, pa smo cijelo veče udarali po pjenušcu, koji je bio po prilično pristupačnim cijenama obzirom na event (70 kuna boca od 7 dcl, 25 kuna mala bočica od 2 dcl). Odmah ispred je svirao Ricardo Luque sa pratećim bendom, a prošetavala se gomila prolaznika, kojima je očito cilj bio biti viđen. Između ostalih, tu je bio pola redovnih šminkera-prošetača sa Korza, među njima i jedan, avaj,moj kolega koji se uporno pravio da me ne pozna. Poznajem ga dobro, još jedan od wanabe faca, sa manom da je škrt kao škrta zemlja. U desetak godina koliko ga poznajem nije nikada nikome platio kavu, dok ih je popio na stotine besplatnih...pa ga nitko više nigdje ne zove da se pridruži za stolom. Posljednjih mjeseci je u Zagrebu na subspecki, pa su svi odahnuli...sada se prikazao ovdje sa djevojkom, što je moja frendica komentirala : «Ziher joj nije ni piće platio, sigurno je ona morala platiti njemu, a i pola iznosa za benzin!»
U nedjelju sam na finalu navijala za Moyu, koji je, naravno, izgubio...
Danas navečer sam se našla sa društvom u pizzeriji «Kažun», kod mog starog prijatelja Janka, na tagliatellama sa kozicama i crnim tartufom. Poslije smo napravili đir po gradu, gdje se na glavnom trgu ispred crkve zbivaju od 01.do 04.kolovoza «Noći Antike» u organizaciji Gradskog Muzeja Umaga. Kako su prošle godine, upravo za vrijeme restauracije trga pored crkve nađene iskopine antičkog mlina za masline te nekoliko grobova, u Muzeju su došli na ideju da to iskoriste, pa su turistima odlučili uprizoriti detalje iz života u tom dobu. Na trgu su podgli štandove sa hranom iz rimskog doba (okruglice sa smokvama i rogačem servirane na listu loze i smokve, pašteta od maslina, začinjeni domaći kruh) koje mladići i djevojke obučeni u nešto nalik na togu sa vijencima na glavama spletenim od lišća loze i lovora besplatno nude na degustaciju turistima, baš kao i lokalna vina. Isto tako, na štandovima je prikazana izrada antičkog nakita te replike nađenog nakita u grobovima koje se mogu kupiti. Također, neki drugi muzeji iz Hrvatske su izložili na svojim štandovima replike antičkih nalaza iz svojih krajeva (primjetila sam štand Gradskog muzeja iz Siska, ali i iz drugih gradova).
Na sredini trga, osvijetljenog bakljama, skupina djevojaka obučena u replike antikne odjeće pleše uz glazbu iz tog razdoblja.
Ugođaj je pravi Mediteranski, opušten, pa kako su preostale još tri takve noći – dođite i uživajte i vi!
Tko zna, možda se sretnemo....
Post je objavljen 02.08.2005. u 11:47 sati.