futilna ekipa je opet u svojim jazbinama. a znamo da vas zanimaju putopisi pa ce mo i mi objaviti jedan. festival je zavrsio (mtwnski filmski) u sitnim satima s petka na subote te u subotu ranim jutrom krenusmo prema izlasku sunca u nove avanture. sklopismo cadore i poletno krenusmo dalje. entuzijazam nam je pod teretom torbi i sinoc ispijenog alkohola splasnuo oko 100tinjak mteara dalje. nakon pola sata hodanja pocesmo stopati na mirni. nije nam trebalo ni pola sata da ustopamo kombi, iako, momak koji nam je stao morade sacekati nekoliko minuta da tuttle obavi #2 nuzdu u kukuruzima (dok smo ja i joghuth strahovali nece li iz kukuruza izaci kakva dijeca sa srpovima i sjekirama). za kaznu je tuttle sijedio u teretnom prostoru kombija gdje je temperatura priblizno kao u paklu i gdje je izgubio oko 12l dragocjenih tjelesnih tekucina. zahvala tomislavu koji nas je povezao, nitko drugi ne bi. u rovinj stigosmo nakon sat i pol (imali smo mali ditur do umaga). tuttle je izgledao kao bijesni vepar kada smo ga pustili iz teretnog prostora. u rovinju nas je ugostila dobra austrijska obitelj fressner, a prespavasmo kod obitelji cheby won. posebne zahvale crtacu kuca iz obitelji cheby won koji nas je odvezao u sam pakao (na istarski Y) kako bi smo u nedjelju stopali za rijeku (forza fiume). tada je sranje udarilo u fen. prvih sat vremena nismo ni slutili sta slijedi. pokusali smo na lijep nacin, bili smo mirni, drzali natpis i visoko podignut palac. krivi nacin. nakon sat i pol pokusali smo manje konvencionalnim metodama - izgubljeno smo hodali po cesti, sve cesce pili vodu, vikali na vozace (i oni na nas) i na kraju poceli moliti (druga slika sredina).
malo smo pokusali i spavati i stopati u isto vrijeme. tada nam je sinulo: ljudi zele kruha i igara. kruha nismo imali ali igara.. plan je bio slijedeci: ja sam drzao prst i natpis, tuttle je zonglirao s tri kamena (to nazalost nismo slikom ovjekovjecili) a joghurt je molio (mahao sklopljenim rukama). nakon sat i nesto vremena smo primjetili da imamo simpatije svih vozaca (smijali su nam se i dobacivali svasta, a od jednih smo i pivo dobili, grazie). ali nesta nije valjalo. tada je do izrazaja doslo inzenjersko razmisljanje: stavili smo vrecu za spavanje na pod na koju je joghurt kleknuo i tako molio! na rezultate ovog poteza nije dugo trebalo cekati - stao nam je asistent sa veterinarskog fakulteta (oni su sada popularni s lomljenem kostiju i sve to).
a sve sto nam je trebalo za bezbolno stopanje je slijedeca stoperska oprema:
s takovom opremom smo u nekoliko minuta ustopavali zadnjih par dana do poreca i novigrada, ali to vas sigurno ne zanima jer tada nismo ipadali apsolutni konji. jos komentara slika: na prvoj ja i joghurt obavljamo #1 ispred autobusa, jer nismo mogli vise izdrzati (sofer je bio dosta zivcan, ne znam za ostale putnike). na 2. slici desno futilna ekipa se izlezava u dvoristu hotela u mtwnu, tj. "chillout tim sb" + futiloni obavlja svoje..
~ChoRb@
~joghurt
Post je objavljen 02.08.2005. u 11:12 sati.