Do sada sam se žalio i gunđao što sam jedini ostao u ovome enormno sparnom Zagrebu, no i tome je sad došao kraj. Napokon.
Idem vidjeti, pomirisati, osjetiti more. Idem zaroniti i barem na kratko ostati dolje, ispod, van ovoga svijeta. Idem otplivati daleko, skoro na pučinu, leći se na površinu, udaljen od civilizacije i slušati tišinu. Idem upiti Sunce, osjetiti njegove zrake kako se igraju i crtaju po mojoj koži. Idem gledati čisto nebo, prepuno zvijezda, veliko, predivno. Zaspati pod njima.
Idem…
Post je objavljen 02.08.2005. u 10:50 sati.