Evo malo sam došao k sebi, iako me još uvijek muči umor… bole me ramena, ruke… ma tko ga hebe... neću sad pisati što me sve boli! Nekoga boli neka stvar što mene boli J hehehe…
Dakle, idem od petka… jedva sam dočekao taj petak i da se maknem s posla..
Da me ne kljuca nitko više u glavu! Otišao doma do staraca… skuhao se ko đubre… presvukao se, pojeo bananu (ak se najedem ko manijak, onda ne mogu šljakati…) i tako sam odmah otišao na polje… …. Ajd neda mi se sad pričati kako sam se posvađao sa tetkom (ne želim razgovarati s njim dok mi se ne ispriča, pa makar to bilo – nikad!)… šljakao sam i šljakao…
Isto tako i u subotu… samo što je bilo gadno, gadnije… od napora i vrućine starom mi je pozlilo na polju… L tako da sam skoro poludio! Od njegove tvrdoglavosti! Jer se nije htio maknuti sa sunca, odnosno dopustiti da ja radim neke stvari umjesto njega… ide mi na jetra ta pretjerana… ne znam kako bi to rekao… briga? Zaštitničko ponašanje?? Ne znam kako bi to opisao? Nije da sam nezahvalan, nego jednostavno, ma imam skoro 24 godine i na vrhuncu sam snage! Pustite me na miru da radim ono što mogu bolje i brže od vas! I lakše naravno! Jer šta će mi sve ako netko mora umrijeti zbog toga??? Nije u novcima sve! Jasno mi je to svakim danom sve više i više… ali nema šanse!
Uglavnom, posao smo dovršili buraz i ja sa jednim frendom… skoro bez po muke… meni malo srce brže zakucalo, smršavio sam neke 2-3 kile znoja i to je to!!!!!!!! Ugodno s korisnim! Ajde, nije bilo baš tako ugodno jer mi se prokleta prašina zavukla u svaku stanicu kože kroz miljarde malih uboda od prokletog sijena! A pluća?? Nos, grlo??? Vatra!!! Isto kao i pod krovom, na vrhu sjenika… cca više od 50 stupnjeva plus fina magla od prašine… pakao… ali kao što sam kažem, što me ne ubije, samo me ojača! I ne samo mene! Nego i sve druge ljude.. mislim da je to generalna stvar…
Napokon smo dovršili to glupo sijeno jučer.. makar je bila nedjelja… stari je došao k sebi (nije da ga zovem stari iz nekog lošeg razloga nego jednostavno tako…. Star je između ostaloga J)… i tako!
Nakon svega toga moram priznati da mrzim tu prokletu poljoprivredu! Ironično je to, zar ne??? Odrastao sam na selu, od poljoprivrede sam dobio ovaj stan kojeg imam, moje obrazovanje i sve u protekle 24 godine, dobar dio najljepših uspomena i svega iz djetinjstva… sve zahvaljujem toj poljoprivredi… burazov autoservis koji će valjda biti otvoren ove godine i koji je već koštao i koštao (neću o konkretnim brojkama, ali već preko pola milje kuna, debelo preko tog iznosa!!! I još će koštati… na kraju, cca puno love…) ali koja je cijena??? Koliko krvi, znoja, ponekad suza, koliko slabosti, umora, psovki, svađa između staraca… i onda sam sebe pitam, pa je li to vrijedno svega??? Iskreno, nadam se da je! Mora biti! Jer ako nije, onda im je (i meni skupa s njima), sve uzaludno! I bez smisla…
Moram uspjeti! Postići nešto u životu! To mi je JAKO važno! Ne samo zbog mene, nego i zbog njih… shvaćate??? Zato sam takav prokleti materijalist, tako često nemaštovit što se cura tiče pa onda idem odmah «u glavu» pa kud puklo da puklo… zato mi se ne da zajebavati sa cijelom tom stvari oko zavođenja cura… oko dobrog zavođenja i zaluđivanja da se i ona i ja izgubimo u svemu… jednostavno mi to nije važno koliko bi trebalo!!!!! A tako bi htio da to nije tako!!!! Prokletstvo - najteže je promijeniti sam sebe i postati nešto što nisi… a tako bi se rado promijenio!!! Ali teško je to…
I što da kraju kažem? Opet sam izgubio… ovaj put Nju… danas…. U 17:08…zbog svega... zbog sebe… ali bolje je tako… ne bi to šljakalo… mailnuo sam joj nešto… nešto što nisam smio… ništa loše… samo sam opet bio – ja… ali eto… bilo je previše… sad je napokon gotovo… kraj!?!? Olakšanje?? Ili zavaravanje? Barem je pametnija od mene… i učinila pravu stvar… sada samo želim zaboraviti i krenuti dalje… pa što bude
Post je objavljen 01.08.2005. u 20:34 sati.