samoca je moj prijatelj najbolji,
ja rodjena sam pod zvijezdom
koja u dvoje ne vodi,
putevi su moji samotni
velikim plavetnilom poploceni,
dusa je moja poput bezdana
neistrazena i misticna,
mnogi su je istrazit htjeli
ali nedovoljno"snazni" odustat su morali
i na povrsinu praznih ruku se vratili,
a ja i dalje tecem kao rijeka
u nadi da cu srecu naci
na nekom novom uscu, nekoj novoj brani
gdje me mozda bas ti cekas
ti koja ces zaviriti, pretresti
sve moje odaje istraziti
u mene buru ljubavi unjeti
val pozude i strasti dignuti
potres izazvati koji ce sve zidove
srusiti i okove zbaciti
ti koja ces biti puna ljubavi, njeznosti, razumjevanja i paznje za mene
i moje oke ce pnovno zivotom zasjajiti
tebi ljubav pokloniti
Post je objavljen 01.08.2005. u 12:42 sati.