Kad treba platiti piće, Marko je uvijek prvi koji optužuje druge da su škrti. Pedro se stalno žali na neiskrenost ljudi koje susreće, a nas u društvu optužuje da smo nepouzdani. Julija je uvijek brza na jeziku kad treba druge ukoriti za lijenost. Premda se to na prvi pogled teško može zaključiti, od svih mojih prijatelja Marko je najškrtiji, Pedro najnepouzdaniji, a Julija najljenija.
Ljudi uvijek govore iz vlastitog iskustva i time svjesno ili nesvjesno otkrivaju puno o sebi samima. Ne mora se raditi o projiciranju krivnje na druge ljude, često se na ovaj način otkrivaju i dobre strane. Uvijek se sjetim tri putnika, ne samo slušajući dalekosežne komentare drugih ljudi, nego i kad uhvatim sebe u otkrivanju svojih mana.
Sjedimo na trgu naslonjeni leđima jedan na drugog. Mick: "Ne sviđa mi se ova pozicija jer te ne vidim". Ja: "Ovako možeš gledati druge zgodne dečke koji prolaze pokraj nas". Dok se on zgraža nad mojim komentarom, ja se sjetim tri putnika... Mick: "Sviđa mi se što radiš razne projekte po kući". Ja: "Zašto? Bolje to nego da se skitam okolo?". Dok se on brani da nije tako mislio, ja shvatim odakle dolazi moj komentar...
Post je objavljen 01.08.2005. u 10:20 sati.