(Lew Stringer: BRICKMAN BEGINS! ; Active Images, 2005.)
HVALEVRIJEDNO! Richard Starkings, koji je danas šef slavne tvrtke za lettering dok je jednoć u prošlosti bio urednik u Marvelovoj britanskoj podružnici, sjetio se kroz svoju izdavačku (hobby?) djelatnost staroga suradnika Lewa Stringera te mu ponudio objaviti kompilaciju Brickmana, parodije Batmana kojeg je ovaj potonji (Stringer, je li, ako ste se poput mene izgubili u rečenici) tijekom osamdesetih objavljivao u britanskim fanzinima.
SMIJEŠNO! Parodija Batmana ima jedno milijun, ali neki momenti u Brickmanu (Two-Face, novac ispod madraca, pa čak i Poker) su fakat smiješni. Potpuno, time, biva jasno zašto se Starkings nakon dvadeset godina sjetio stripova kojima se veselio u mladalaštvu te ih odlučio ponuditi novoj publici.
UPITNO! No, ta nova publika dolazi na Brickmana nakon što je još milijun parodija čitala. Uz to, Brickman pati od momenta kad u seriji koju se parodira ponestane štofa za parodiranje i kada parodija, zapravo, postane normalna serija. To pogotovo dolazi do izražaja kada se parodiraju superheroji koji su sami po sebi - makar u izvornoj inačici - pretjerana dječja literatura pa pretjerivanjem u parodiji dolazimo ... Ah, pa do posve običnog superherojskog stripa. Kasnije epizode Brickmana ne bivaju, zato, ni upola tako smiješne kao ranije.
PARADOKSALNO! Lew Stringer crta to bolje, što crta duže, ali i to samo doprinosi dojmu ozbiljnosti! Naškrabane i nevješte, rane epizode ostaje smješnije; kasnija prerada jedne od ranih epizoda (obje uključune u knjigu) majstorskija je, ali nije tako smiješna! Izgleda kako je Lew znao što radi kada se Brickmana zasitio (i lijepo se od njega oprostio) te se otada godinama bavio drugim junacima!
I ONDA? I onda, preporuka onima koji superheroje već vole, ili koji su nedovoljno parodija do sada pročitali ili onima koje zanima fanzinska faza britanske scene koja je bila blisko spetljana s mainstreamom te iz koje je proizašla tadašnja britanska invazija na stripovsku industriju SAD-a (u knjizi tabloima gostuju, recimo, i Dave Gibbons i Kevin O'Neill, dok je predgovor napisao Alan Moore) ili ... Ah, dovraga! Pročitajte Brickmana, čitali ste i gluplje stvari, a ova je barem glupava svjesno! ...:)
(mcn)
Post je objavljen 31.07.2005. u 16:15 sati.