Kruh se umnaža dijeljenjem. Kad se lomi, ima ga više. Zajedništvo mu postaje blagoslov i način na koji opstaje.
Pa i za čovjeka koji zrači plemenitošću kažemo da je "dobar kao kruh koji se lomi".
Ako kruhu oduzmemo njegovu bit – da se lomi i dijeli s drugima, on nestaje, suši se i prestaje biti svakodnevna draga hrana. Kruh je hrana tek u zajedništvu stola i blizini prijateljâ. Zapravo, kruh rađa i učvršćuje prijateljstva. Veze među nama satkane su od kruha. Jer, kruh svagdašnji je i dobra riječ, blizina i sitna pažnja – sve od čega je satkan dobar i lijep život.
Kaže Biblija da je Isus čudesno nahranio silno mnoštvo. Zapravo, samo je blagoslovio i razlomio kruh. Bît njegova čuda i poruke je očito u tome. Razlomiti i vedro podijeliti!
Svaki čovjek nosi poneko lijepo iskustvo darivanja koje nas čini bogatijima.
I život se množi dijeljenjem. U ispražnjene ruke darovatelja život rado stavlja obilne i iznenadne poklone. Očekujući da ih proslijedimo.
Darivanje puni ruke i vedri srce.
I ključ je bogatstva.
Kao što je i uskogrudna škrtost uvijek sjeme budućeg nespokoja, nepravdi i siromaštva.