Iden u vikendicu. Na odmor. A sad jel odmor zaslužen ili ne, briga me. Pa položila san ispit. Onaj jedan. Ali vrijedan. A drugo... ništa drugo nisan pametnoga ni vridnoga učinila. Nisan ni imala šta. Povlačin se u Svoj Mali Raj daleko od grada. Ne baš toliko daleko. Spavat ću, kupat se, sunčat, pit (i jest), bančit do jutra, i sutra sve to ponovit. I tako 20ak dana. Bit će i dosadno nekad, ali to je najslađa dosada koju poznan. Ugodna dosada izazvana neradon i linčarenjen u ladovini. Momak neće s menon, ali će dolazit. Ili ću se ja vraćat na koji dan. Opet ćemo svak na svoju stranu, jebiga. Ali ćemo priživit. Ima i to svojih čari. Tako bar kažu. Falit će mi. I ja njemu. Opet apstinencija. Ovaj put kraća. Napunila san baterije. Bar malo. Javin mu kad mi zatriba punjač...
Post je objavljen 30.07.2005. u 21:34 sati.