Bitka kod Solomonskih otoka 24. do 25. kolovoz 1942. godine
Još uvijek uvjereni da se na Guadalcanalu iskrcalo samo 2000 američkih vojnika, te ne čekajući ishod i završetak bitke na Ilu, Japanci su 19. kolovoza na jednoj pomoćnoj krstarici i 4 stara razarača uputili drugi bojni ešalon pješaštva iz sastava Ičikijeve skupine poduprt snagama 5. mornaričko-desantne bojne (oko 1500 vojnika sveukupno). Za potporu s mora tom desantu dodijeljena je kombinirana japanska plovna skupina, a sve shodno planu kodnog imena Ka. Kombinirana flota sastavljena je bila od: prethodnica 5 teških i jedna laka krstarica, nosač hidrozrakoplova i 6 razarača kojima je osobno zapovijedao admiral Kondo, zatim udarni odred 2 bojna broda, 2 nosača zrakoplova, 3 teške i jedna laka krstarica i 12 razarača pod zapovjedništvom admirala Naguma. U tom sastavu također pod zapovijedanjem admirala Nagume bila je i posebna divizijunska skupina ( laki nosač zrakoplova, krstarica i 2 razarača). Neposredno bojno osiguranje bila je japanska 8. flota admirala Mikawe koja je imala 4 teške i jednu laku krstaricu, te 8 razarača. Tu su se umiješale i japanske podmornice (12 podmornica) i mornaričko zrakoplovstvo koje je baziralo na uzletištima Rabaula. Snage američkog Južnog pacifičkog područja ustrojene su bile u 61. operativnu eskadru koja je bila pod zapovjedništvom admirala Fletchera podijeljena u tri skupine: 11. udarna skupina s nosačem zrakoplova Saratoga, 2 krstarice i 5 razarača pod zapovijedanjem admirala Fletchera, 16. udarna skupina s nosačem zrakoplova Enterprise, bojni brod North Carolina, 2 krstarice i 6 razarača pod zapovijedanjem admirala Kinkejda i 18 udarna skupina s nosačem zrakoplova Wasp, 3 krstarice i 7 razarača pod zapovijedanjem admirala Noyesa. Na dojavu o kretanju japanskog desanta 23. kolovoza, admiral Fletcher sa svojim je snagama bio udaljen oko 150 milja od otoka Guadalcanala, odmah se sa nosača zrakoplova Saratoga podiglo 31 bombardera i 6 torpednih zrakoplova u 1445, a nakon sat vremena pridružila su im se još 23 zrakoplova pomorskodesantnih snaga koji su bazirali na otoku Guadalcanala. No, unatoč pozornom traganju američki zrakoplovi nisu nikako mogli otkriti svoj cilj, jer je japanski admiral Tanaka skrenuo sa prijašnjeg smjera i tako obmanuo američke pilote. Kako admiral Fletcher nema dojave o protivniku on upućuje nosač zrakoplova Wasp prema jugu sa zadaćom da popuni razarače gorivom. (Ovom nesmotrenom radnjom admiral Fletcher ostat će u kritičnom trenutku predstojeće bitke samo s dva nosača zrakoplova.) U praskozorje 24. kolovoza japanski admiral Kondo upućuje skupinu za provedbu diverzije prema jugu, kako bi ona na sebe privukla američke snage, a oko 0600 admiral Kondo okreće sve svoje brodovlje prema protivniku. Američki zrakoplovi otkrili su japansku diverzijsku skupinu oko 0905 na oko 220 milja od Malajte, a to je na oko 280 milja od američkog ratnog brodovlja. Japanci pak nemaju prave podatke o položajima američkih nosača zrakoplova (udarne snage), pa u 1300 sa svojeg lakog nosača zrakoplova Ryujo (on je u diverzijskoj skupini) šalju 6 bombardera i 15 lovaca da zajedno sa bombarderima koji su se podigli iz Rabaula napadno Hendersonovo uzletište koje je na američkom mostobranu na otoku Guadalcanal. No, naletjeli su na američke lovce iz sastava prekomorsko-desantnih snaga. Američki lovci odbili su napad japanskih zrakoplova i time otklonili opasnost po Hendersonovo uzletište.
Post je objavljen 30.07.2005. u 20:12 sati.