U paklu osječkog asfalta samo se sa sjetom mogu prisjetiti morskih dana provedenih na Krku. Inače bi po dolasku s mora odlazio na gradsko kupalište «Copacabana», ali kako su se neki dan oni klinci potrovali klorom u bazenu, kontam da mi to baš i nije pametno.
Krećem kronološki nizati morske slike, koje iz samoga početka nisu slutile na dobro. Put od Osijeka do naplatnih kućica pred krčkim mostom protekao je idilično i začudo vrlo brzo. No, pred samom kućicom neoprezni nas je motorist okrznuo, rasuo se žmigavac na autobusu, a motoristu ništa (Bogu hvala). Međutim, tu tek počinje priča koju bi mogao nazvati i «naša posla». Naime, čekali smo policiju punih 40 minuta i kada smo mislili da je sve OK, vozači su samo odmahivali rukom. Izišao sam iz autobusa da vidim o čemu je riječ. Bila je to «krčka» policija pa ova prometna nije bila pod njezinom «jurisdikcijom». Nevjerojatno! Na plus 500, nadomak Krka, ostajemo u busu očekujući riječku policiju još sat i pol. Ni tada još nije stigla, ali je naišao drugi autobus (slučajno), pa nas je pokupio do našega odredišta. Većina putnika bili su stranci, pa mi je kao domaćinu bilo i malo neugodno zbog zastoja. Što vrijedi ljepota mora i svega što Jadran nudi kada jedna ovakva, na sreću banalna, nesreća, da sliku o Hrvatskoj u kojoj je još uvijek «đava odnija prišu».
I opet, na sreću, bilo je to jedino loše što nam se dogodilo u tih osam dana odmora. O ljepšim stvarima s krčkih glagoljanja sljedećih dana.
Post je objavljen 30.07.2005. u 19:56 sati.