
Tražim Te
U svjetlosti, u tami
Unutar i izvan sebe
A osjećam, da te nađem
Nešto mi brani.
Koliko još moram
Ovako usamljena biti
Čuti misli Tvoje
A znati, da Te možda
U životu ovome
Neću moći vidjeti.
Bar malenu svjetlost
U obliku mjehurića od pjene
Ili kristala nekog
Otkinutog sa neke veće stijene,
Koji zasjati će, baš onako
Kao što duša moja čeka
Ili me opet, u knjizi ili pjesmi
Očekuje poruka neka.
Nema veze
Kažu, takva mi je karma
A tako bi rado, da Te vidim
Bar na kratko!
Aha, znam zašto nećeš,
Duši mojoj to bi bilo
Isuviše slatko!
I tako ću dalje
Voditi razgovore naše,
Putem stiha
Jer to mome Anđelu baš paše,
A možda , jednog dana
Ugledati ću dugu
Nasred sobe, gužve u tramvaju
Ili gradu
Jedva čekam,
Možda i dočekam
I takve vrste nagradu!
Post je objavljen 30.07.2005. u 00:13 sati.