Kročio sam sinoć šumom sjećanja.....
Putem sam vidio ruže u cvatu,
I osjetio, nekad, tvoje usne na vratu.
Vidio sam svijetlost, putem, zarobljenu u rosu,
Znao sam nekad, petljati ruke u tvojoj kosi.
Spazih putem i pčele koje cvijeće pasu,
Prizvuk moga imena, nekad, u tvom slatkom glasu.
Kako sam zakoračio dalje u mokru travu,
osjetio sam na svojoj koži, nekad, ljubavi tvoje lavu.
I spazih jelena tad, u trenutku prije skoka;
Nekad sam vidio svijet, mila, u zjenici tvoga oka.
....I ja hodam dalje ....u strahu....
Post je objavljen 28.07.2005. u 23:40 sati.