Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/helix1

Marketing

Hvala

Kalahnoa - pupoljci

Već nekoliko tjedana dugujem jedan post. Nikako da ga napišem. Sve nekako mislim - neću naći prave riječi. A dugujem ga mom tati i zaposlenicima pulske bolnice.
Poput većine njegovih vršnjaka i moj tata ima određenih zdravstvenih problema. Posljednjih godina u nekoliko je navrata morao zatražiti liječničku pomoć. Eto … sad sam zastala i tražim riječi. Kad se želim na nekoga obrušiti, negodovati svom snagom, kritizirati … čini mi se imam manje problema u iznalaženju imenica, pridjeva, glagolskih formi i ostalog što je potrebno da se misao učini dostupna drugima. Ovaj put želim pohvaliti, izraziti zahvalnost, odati priznanje. U ime moga tate i u ime moje obitelji i mene.
U posljednje vrijeme često pratimo neke ružne, mučne priče vezane za liječničku profesiju. Nažalost, vjerujem da ima ljudi čija su iskustva posve oprečna iskustvu mojega tate. Upravo zbog toga treba ispričati i njegovu priču, jer uvijek postoje ljudi koji griješe, ljudi koji možda nisu do kraja profesionalni u obavljanju svog posla, ali sigurna sam, to su iznimke. Zbog takvih ne smijemo upotrijebiti riječi kao «svi, nitko, uvijek, nikad».
Moj tata prepun je lijepih riječi i pohvala za sve što je doživio tražeći pomoć u pulskoj bolnici. Hitni prijem, urologija, kirurgija, neurokirurgija, Dr. Povrzanović, Dr. Pikot, Dr. Ivan Martinović, Dr. Luka Stančić, vozači u kolima hitne pomoći, sve medicinske sestre - samo su neki odjeli i ljudi kojima je moj tata bezgranično zahvalan. Zahvalan im je za ljudski odnos, za visoku profesionalnost, stručnost i strpljenje koje nisu gubili usprkos ne uvijek zadovoljavajućim uvjetima rada.
Nisam željela da ovo ispadne nekakav patetičan tekst. Neposredan povod bile su stalne jadikovke moga tate jer se nije zahvalio kada su ga nakon pada na ulici u najkraćem mogućem roku odvezli u bolnicu i stručno zbrinuli. Sigurna sam da dežurni vozač, liječnici, sestre nisu očekivali posebnu zahvalu. Oni su samo savjesno radili svoj posao. Samo!
P.S. Moj je tata inzistirao da navedem imena liječnika kod kojih se je liječio. Žao mi je što ne znam imena sestara i ostalog osoblja. To su pulski zdravstveni radnici.



Post je objavljen 28.07.2005. u 21:45 sati.