Ni ne shvaćaš koliko je savršen stroj ovaj čovik od krvi i mesa sve dok mu ne naneseš neku fizičku štetu. Pa čak i one najmanje, poput žulja na nozi ili porezotine na prstu, dovoljne su da zaokupe cilog intelektualno – duhovnog čovika i usmjere mu svu djelatnost na povredu materijalno – opipljivog čovika. Nisu to dva čovika u jednomu, iako se tako ponekad čini. Ovaj opipljivi u trudovima je istisnut u svit da se bori i opstane, al' ne iskoljučivo kao tijelo... ni po tijelu, nego kao duh u tijelu, duh koji se iz tijela prvi put javio plačem. On je s tijelom otkad je i tijela. I kao što je u zdravom tijelu zdrav duh, tako je i zdrav duh garant zdravog tijela. Nije to jednosmjerna ulica, jer čovik nije jednosmjerna ulica živeći život koji nije jednosmjerna ulica u kozmosu koji je sve samo ne jednosmjerna ulica. Zato i ima toliko sudara u čoviku, životu i kozmosu... ne shvaćamo da nismo sami, a ako to i shvatimo, ne shvaćamo da mi nemamo uvik prednost u prometu! Poštujmo i tuđe znakove!
Post je objavljen 28.07.2005. u 15:04 sati.