,vivias.blog.hr" />

NJene su kočije vjetrovi davnina , a drumovi životni tepih od iskustva . Na usnama joj počivaju stihovi ispjevani srcima Putnika . Kroz snove joj zaplešu Vile i na svojim je krilima Anđeli ponesu na let u iskon domovinu , u počelo Svjetlosti . Razigrani Kerubini oblače joj lice u osmijeh i u kosu upliću zvuk postanka . Dugom je spuštaju niz tobogan Mliječne Staze u srce Plavog Planeta da zasvira budnicu frulom i lirom i preda je valovima oceana sjećanja delfinskoj igri koja dotiče uspavana srca .
Post je objavljen 28.07.2005. u 11:46 sati.