Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vlagadogroba

Marketing

Domovina, to je sve




Domovina - to je sve

Poslije rata djeda Jurko i unuk Grega ostali su sami. Dok je djeda popravljao kucu, Grega je napasao kravu i od ilovace pravio kuce.
Tada je jedne nedjelje dosao Grega djedi i rekao:
- E sad mozes doci i pogledati. Ja sam sa svojim gotov.
- Divno - odvratio je djeda iznenaden - Ko bi to pomislio da ces sve tako brzo zavrsiti! Ja tek pilim, a gdje je jos sve ostalo!
Odmah je posao sa Gregom da gleda novi dom koji je tako brzo niknuo ni iz cega.
Isli su stazom navise prema sumi. Na livadi je pasla krava.
Djeda i unuk stali su najzad tik uz rub sume; pred njima je bilo veliko naselje od ilovace. Grega je drzao ruke na ledima i sav bio ozaren od ponosa, dok je djeda sa strane gledao to ljepo naselje sto se kupalo na suncu, lezeci na ivici smrekove sume, u kojoj je tako lijepo sumjelo.
- To je nas dom - rekao je Grega i pokazao materiju od crvene ilovace. - Zvat ce se "Na brijegu" jer stoji na uzvisici. Samo pogledaj, djedice, kako se lijepo vidi odavde. Pogledaj u gore, pa u dolinu. Kako se vide voda, drum i sela. To je sada nase. Stanovat cemo u ovoj prvoj kuci - rekao je i pokazao na prvu naslagu ilovace, lijepo izrezanu na uglove, pokrivenu palicama, s urezanim prozorima i vratima; bila je visoka do koljena.
Sve je to gledao djeda Jurko i bio vrlo zadovoljan. Pruzio je ruku i pogladio kovrdzavu kosu svoga unuka.
- Vidim da si sasvim lijepo to smislio. Zaista ce nesto postati od tebe. Jos si mlad, a vec umijes da gradis tako velike stvari; sta ce tek biti kad odrastes!
Gregi su zasjale oci od takve pohvale. Zatim se zamislio, te najzad progovori:
- Sad sam podigao kucu, a sta cu graditi kad porastem?
- Kad porastes? - razmisljao je djeda, zatvorivsi upola oci i zagledavsi se u daljinu. Vidjeo je daleko pred sobom ogromne planine koje su se kupale u proljecnom suncu. S druge strane pruzala se dolina s rijekom, drumovima i selima, cudesno ljijepa. Iza tih planina bile su druge, a izmedu njih doline, sela i gradovi, prostrana i ljepa zemlja, i uz to - nasa. Da, nasa zemlja. Tad djeda progovori:
- Kad porastes, gradit ces domovinu.
- Domovinu? - ponovi Grega.
Zamislio se. Gledao je zamisljeno nekud daleko unaprijed, kao da pokusava da odgonetne neku tajnu koja se skriva iza ove rijeci, koju je sad prvi put cuo! Najzad pogleda djedu, uhvati ga za ruku i upita:
- Sta je to domovina i kakva je?
- Domovina? - odgovori djeda. - To je nesto stotinu puta ljepse i hiljadu puta vece nego dom. Domovina - to je sve. Pogledaj unaokolo, i sve sto vidis: ove lijepe planine i doline, veliki gradovi, gdje zivi mnogo ljudi, drumovi i zeljeznice kojima se vozimo, ljudi - oni sto pjevaju i oni sto pate, oni sto se vesele i sto se muce - sve je to domovina, i jos mnogo stosta drugo. Tu domovinu ces graditi kad odrastes....
Obojici su sijale oci dok su tako sanjali o domovini.
- A zar nece - zabrinuo se nenadano Grega - dotad vec drugi izgraditi tu domovinu? Onda nece nista ostati za mene... - skoro je zbog tog postao nekako zalostan.
- Ne - odvratio je djeda. - Domovinu - nju treba vjecno graditi. Nikad nije tako potpuna, a da ne bi trebalo jos stogod dodati, jos stogod dograditi. Ako je danas vec potpuna, sutra joj treba opet nesto novo, nesto jos ljepse, jos potpunije....
Srecan sto ce za njega jos stogod ostati, Grega je zadovoljno klimao glavom, sav ispijen tim novim mislima o tome sta ga jos sve ceka.

Odlomak iz pripovjetke za pionire "Djeda i unuk" Misko Kranjac

Vukova stranica

Post je objavljen 27.07.2005. u 23:23 sati.