Marketing
Ljudi leže svud, iskljucane glave im krvare u podove.
Nebom vrište ptice, pljuju krv iz polomljenih kljunova na zemlju.
Yuriko sjedi sama na drvenoj stolici, na bijeloj crti, nasred ulice.
Na glavi joj kruna od perja.
Sljepa je, gluha i nijema.
Možda je bila srijeda. I godina 2005.
Možda je bilo ljeto. Možda je bio život. Možda je bio san.
Jutrom je zapisala:
U meni visoki zidovi
i obješene slike
što šute i vrebaju vrata
Post je objavljen 27.07.2005. u 23:16 sati.