Zagrebački Durieux upravo je objavio putopisnu knjigu Tišina je šum jedne od najsnažnijih glasova njemačke suvremene proze Juli Zeh, poznate nam po izvrsnom romanu Orlovi i anđeli objavljenom od istog izdavača 2002.
Tišina je šum putopis je kroz Bosnu. Nakon senzacionalnog uspjeha romana Adler und Engel (2001), autorica se sa psom i ogromnim ruksakom uputila na višetjedni put po Bosni. Putujući preko Maribora i Zagreba do Bihaća, Foče, Fojnice, Sarajeva, Jajca, Banja Luke, Mostara... Juli Zeh opisuje zatečeno stanje, ne kao novinarka gladna senzacija, nego kao čovjek koji traži odgovore na pitanja koja ga muče, na pitanja koja imaju veze sa saviješću građanina koji jugoistok Evrope ne svodi na potencijalno opasnu zonu.
Autorica je krenula na put kako bi provjerila «da li je Bosna i Hercegovina zemlja u koju se može otputovati, ili je skupa s ratnim izvještajima nestala s lica zemlje.» Sakupila je uglavnom zagonetke – «Gdje rastu lubenice. Tko mrzi koga i koliko»... Samo neke je riješila do kraja putovanja, one na koje su zemlja i krajolici, povijest i priče ljudi davali mnoge odgovore.
Juli Zeh ih je zapisala u ovoj knjizi. Jednom ovako: [I]Na mjestu gdje se pas voli kupati sjedam na betonsko postolje i na koljena spuštam razglednicu. Napokon je ispisujem: U Mostaru sam. Ni ovdje nije drukčije nego drugdje. Za tu mi rečenicu treba puno vremena, i dok razmišljam, zubima iz kutije čupam cigarete. U prostoru za adresu pišem „Deutschland“, ostalo ostavljam prazno.
Post je objavljen 28.07.2005. u 09:02 sati.