jos uvijek se nitko ne javlja...ne znam sto se dogada u nasoj metropoli, ali i sire. ne znam gdje ste ni sto radite. preostaje mi samo da citam mailove od proslog ljeta. ah, tada sam dobivala kilometarske mailove od A. dok je jos bila u zagrebu. mogu misliti sto ona sada radi:) za nju znam, ali za vas ostale ne. D. se ovaj vikend vraca doma. sigurna sam da bi on htio biti na mom mjestu i ostati jos tri tjedan. isto kao sto bih se ja htjela vratiti ovaj tjedan. sutra dobivamo testove natrag. cekanje me izluduje. opet sam u onoj sobi s lijepim kompovima:), ali ovaj put oko mene sjede i dva zgodna tipa, i oba imaju plave oci;)
ono sa svedaninom uopce ne napreduje. jedva cekam da ponovno odemo u kino. iako pocinjem sumnjati da ce ista biti ovog ljeta. neki dan sam opet pocela razmisljati o fakfejsu. mozda moja prvotna reakcija nije bila najbolja. nekako sam se samo pomirila s time i potisnula to. a sada sve izlazi na povrsinu. i ponekad, ali samo ponekad (nemojte se ljutiti na mene:)), mislim kako bih mogla opet biti s njim...da...vec dugo stojim tu na uglu placam prokleti dug, vec dugo sanjam svoj prokleti san...
kad smo kod snova, sinoc sam imala uzasnu nocnu moru. nesto tipa teroristicki napad. i san sam po sebi me nebi toliko pogodio da ne znam da se takva sranja zapravo dogadaju po svijetu. zapisala sam ga na papir, da ne zaboravim. jos uvijek nisam dobila pismo koje s nestrpljenjem iscekujem. i citam stare mailove i trgam se od smijeha. A., ti i ja definitivno trebamo obaviti jedan dugi razgovor kad se vratim. sjecas se onog zadnjeg? kad je i P. bila kod tebe i pricale ste o onoj "hipotetskoj" situaciji sa fakfejsom...to je krenulo u dobrom smjeru, ali nije zavrsilo, pa...nadam se da cete vi procitati ove moje postove kad se vratite. ja pisem samo vama. uzasno mi nedostajete. pusa, pusa, pusa, pusa (ali ne onako kako to kurtizane rade...ne, ne...onako kako to canada radi:))
Post je objavljen 26.07.2005. u 01:41 sati.