Ceznem da ti kazem najdublje rijeci koje ti imam rec
ali s ne usudjujem, starhujuci da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam svoj bol, strahujuci da bi mogla ti uciniti.
Ceznem da upotrijebim najdragocjenije rijeci sto imam za te:
ali se ne usudjujem, strahujuci da mi se nece vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, bojec se da neces nikad saznati sta je bol.
Ceznem da sjedim nemo pored tebe,ali bi mi inace srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje srce rijecima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci da bi mogla ti uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvjek, ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi moglla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosno dizem glavu i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strijele iz tvojih ociju cine da je moj bol vjecito svjez.
Post je objavljen 26.07.2005. u 23:04 sati.