Navečer smo išli na književnu večer sa književnikom Danijelom Načinovićem. Na gitari je odsvirao jednu simpatičnu dječju pjesmicu, malo je pričao općenito o poeziji a onda je počeo pričati o caru Josipu i rasprostiranju crvenog tepiha. Tada je otpjevao nešto na njemačkom jeziku. Nakon toga je počeo recitirati isto na njemačkom jeziku, u tom trenutku sam napustio prostoriju.
U baru sam se družio sa jednom od najkreativnijih učiteljica koje sam upoznao ikad. Ona je iz Scenske, jedna je od najnesputanijih ljudi, upoznala me sa sestrom Jasnom i dvije cure sa Plesne. Cijelo vrijeme se zeza da sam njen mužić, prihvatio sam zezanciju, uzeli smo se "of the record" i sad smo muž i žena! Bravo Vanja!
I znam da smo bolji par od Rocea i Ivićke, oni se isto kao nešto vole, ma oni su bezveze J. Sve je to super samo ne znam šta će mi cura reć', morat' ću malo pripazit' što pišem jer će bit' "belaja". Možda bi dogodine trebalo uvesti Radionicu hrvanja u blatu pa ćemo sve bračne nesuglasice riješavat' u novigradskom sportskom ringu! Žene u ring a muški nek' razvijaju kreativno navijanje!
Mrki piše tekst za slikovnicu «Tko rano rani tri sreće grabi», on je ove godine kod Sonje u Slikovnici. Malo sam mu pomogao a onda smo obrađivali stvar I will survive na podravski dijalekt.
Post je objavljen 26.07.2005. u 00:05 sati.