Evo me danas opet u Rijeci. No, samo nakratko – sutra se vraćam u Umag. Donijela sam si balkonsku garnituru od tikovine koju sam kupila u petak u Trstu i došla po neke stvari.
Ovih dana sam se baš lijepo zabavljala – kupala se, sunčala, izlazila van…no, neću sada o tome, nije fer prema onima koji rade (pusa, Beštijica ).
Putovala sam rano popodne, na cesti nije bilo zastoja no poprilično je bilo prometa. Kako kopaju cestu oko Mirne, i ide se od Istarskih toplica zaobilazno do Buzeta preko Sovinjaka, išla sam Ipsilonom. Tik isped tunela Učka, odjednom gužva – policijski auto sa upaljenim rotirkama, dva policijska motociklista…a nikog ne puštaju na riječku stranu. U prvi mah sam pomislila da se nešto desilo, no onda sam shvatila da se čeka neka povorka “glavonja”…policajci su nervozno zaustavljali šlepere,kako bi izlazili iz tunela, ostalima mahali da brže prođu…nakon jedno dvadesetak minuta, pojavila se kolona crnih mercedesa od kojih su neki imali slovačke zastavice, naravno u pratnji policajaca. Bez veze, pa zar danas VIP politički gosti ne putuju helikopterima?
Prije nego sam došla doma, nahraniti Silkyja i istovariti stvari, zaredala sam od dućana do dućana i na kraju ostala “kratkih rukava”. Ne, nisam tražila nemoguće – tražila sam pinjole. Za one koji ne znaju što je to, to su sjemenke velikog bora, pinije. Nalaze se unutar češera, duguljaste su, ljuske su im prekrivene crnim prahom, poput baruta, koji se lijepi za prste. Što je sjemenka svježija, to je njena ljuska crnija. Da bi se došlo do ploda, potrebno je sačekati da se češer otvori, da one popadaju van, a onda treba razbiti ljusku koja je tvrda poput lješnjakove. Sama sjemenka je bijela, duguljasta, poput malih zrna graha, duljine oko 7-10 mm, debljine 3-4 mm. I vrlo ukusna, često se koristi u Mediteranskoj kuhinji. Nezaobilazni je sastojak genoveškog pesta, Istrijani i Primorci ih stavljaju u krvavice, u marinade.
Meni u četvrtak u Umag dolaze gosti na večeru, pa sam planirala napraviti piletinu u umaku od rukole i pinjola (recept drugi puta). Pa sam htjela otići i kupiti pinjole, znam da ih ima i kod nas za naći, npr.kupovala sam ih u Zagrebu u Mercatoru. No, u Rijeci – ni pod razno, nema ih nigdje, prošla sam sve trgovine koje su mi pale na pamet, od hipermegamakromarketa do malih butigina, ali baš doslovce nigdje!
Nema mi druge, nego pobirati pinjole…da stvar bude bolja, ispred naše kuće u Umagu raste nekoliko velikih pinija i mama svake godine pobere s tla bez pola muke nekoliko vrećica. Najbolje ih je skupljati nakon nevere, kada vjetar protrese pinije, pa se češeri “isprazne”. No, trenutno nemamo kod kuće ni pola pinjola…baš kada ih trebam!
Stoga, sutra kada spremim stvari koje nosim sa sobom, pičim nazad u Istru! Prvo se baviti najstarijim ženskim zanimanjem (ne,ne…zlobnici, nisam mislila na prostituciju nego skupljanje plodova, hehehe), pa onda se bućnuti u more.
Ciao, do čitanja!
Post je objavljen 26.07.2005. u 00:01 sati.