Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rijama

Marketing

Voyage, Voyage / Eternellement

Vratila sam se - na žalost svih koji umeju da čitaju.

I bilo mi je dobro. Ma šta dobro, odlično.

I znam, sada svi očekujete da malo razradim to odlično, i da to bude duhovito.

Da vam opišem pijanog slovenca, njegovu fascinaciju belim oleanderima i norveškim pop sastavom A-HA.

Ili onu napornu pijanduru koja nam je iznajmila apartman na Krku.

Ili nudiste u Baškoj, čija pojava može opasno ugroziti vaš libido.

Ili to kako sam doživela Zagreb, nekoliko godina kasnije.

Ili to šta bih sve uradila sledećem vozaču autobusa koji po polasku sa stajališta uzvikne "Neka se javi ko nije tu!".

I zašto se nakon povratka u Beograd ponekad osećam kao da sam se udala za najružnijeg od svih rođaka.





I znam, naprosto žudite da saznate da li je Rock Roll jedan najobičniji ćelavi polu-krezubi kvazi-filozof-idealista ili pak poprilično zgodan, vrlo zanimljiv i razgovorljiv kvazi-filozof-idealista.

I da li je promatrač jedan večito-nezadovoljni bivši radnik sumnjivog hotela u centru Zagreba ili pak duhovit, simpatičan i perspektivan budući suprug još simpatičnije promatračice.

I znam da deep down želite da vam otkrijem marku tonika koju jurop tako neobuzdano obožava.

I sada, kada već imate te kokice ispred sebe, osećam da vas zanima da li sam na kraju pronašla Ostap Bendera.

I da li smo zajedničkim snagama utvrdili ko je pravi autor Maje u javnoj kući.

I da li je Domaćica iz pakla jedno duhovito, pronicljivo i nadareno biće ili je pak samo jedan isprazni, nezgrapni namćor.

Znam, sve biste to voleli da znate i ne bi vam naškodilo da se u tim saznanjima povremeno nasmejete.

Znam.





Ali ja naprosto nemam snage da vam sve to opisujem.

Čini mi se da bi u ovom trenutku i Nick Drake moja potonja putešestvija duhovitije predstavio od mene.

A mi znamo sve o Nick Drake-u i duhovitosti, zar ne?

I sad, znam da će mnogi ispljunuti par kokica uzvikujući "Koji je njoj kurac?!"

Prvo, to je veoma retoričko pitanje.

Drugo, nije mi ništa. Umorna sam. Jel to takav fakin big deal? Nije.

Spava mi se. Rade mi se druge stvari. Čitaju mi se knjige. Gledaju mi se filmovi. Odmara mi se - od odmora. Ljudi.

Moraš da budeš spremna za 20 minuta jer nas ovi već čekaju.

Što gledaš televiziju, jel sve ok?

Šta, još spavaš?

Gde si? Javi se, čekamo te na trgu.

Budi tu u pola osam.

Dođi do mene oko pet.

Sutra se budimo u 8:15, navij sat.

Ajde požurite sa tom kafom, moramo da idemo na plažu.


10, 12:15, u 2 je ručak, idemo-hajde, blahblahblah, šta da obučem za roštilj, domaćice neko te zove.






Sve mi je to odlično.

Nego, overdose interakcije čini svoje. U ovom trenutku želim samo da legnem i posmatram tačke na zidovima. Trenutno sam ih pronašla dve. Odlične su, zabavljaće me barem dva dana.

Možda čak i porazgovaramo.

Predosećam da su mnogi od vas koji su se latili telefona da proslave moj povratak u realnost od toga odustali.

As if.

Shvatili ste da je počela moja "isprazna sam" faza introspekcije. Znate da to kod mene nikada ne započinje i ne završava se istom premisom "Jebote, kako sam ja super".

Nisam baš toliko isprazna.

Jok.

Možda ću samo par dana da naričem nad time kako mi je post-holidejski život malčice u kurcu. A onda ću se setiti svoje skorije posete jednom manjem gradu.

I tome kako gluposti koje napraviš kao mlad zauvek ostaju tvoje obeležje.

Recimo, ona se u srednjoj školi karala sa svima.

Ili, taj ti je pre par godina bio baš ono, žešće na dopu.

I više nikad ne možeš da pobegneš od te reputacije.

I tada ti je život stvarno u kurcu.

A ja se u srednjoj školi nisam kresnula skoro ni sa kim.

I nikad nisam bila na dopu.

I čak i da jesam, da li bi to neko ovde znao?

I da li bi nekog uopšte bilo briga?

Ne.

Zato mi život i nije u kurcu.

Zapravo odličan je.

Sad ću malo da gvirnem u film a onda da završim jednu fantastičnu knjigu.

Pa ću malo da se mazim sa domaćinom.

A sutra ću u šetnju.

Prekosutra u provod.

I potom ću opet biti kao nova.

Potpuno zadovoljna?

Presrećna?

Verovatno ne ali dovoljno zadovoljna. I dovoljno srećna.

I ponovo ona stara.

Dovoljno nova i dovoljno stara da napišem koju reč.

O pijanim Slovencima, Krku, Baškoj i Zagrebu.

Ili o nekom svom blamu iz daleke prošlosti.

Toga mi ne nedostaje, pa bila ja iz velikog grada ili ne.

Ama baš nimalo.


Post je objavljen 25.07.2005. u 23:07 sati.