Tragične slutnje o novim terorističkim napadima u ovom ratu bez rovova, bez lica neprijatelja i bez vojski na bojnim poljima, pokazuju se više nego točnima. Na žalost. Rusija, Engleska, Španjolska, Egipat, Tunis. Kraj ovom popisu ovdje vjerojatno nije. Jer fanatike krvi, rata i razaranja nije moguće spriječiti. Barem ne na način kako to pokušavaju zapadne Sile. Teror uvijek stvara novi teror; jedno zlo u tom vječnom kolu uvijek stvara novo zlo. Zlo je dijete Zloga. Misle li Bush i Blair spriječiti terorističke napade bilo gdje u svijetu, uzaludno je pojačavati vojne akcije i pritisak u Iraku. To je poput gašenja vatre benzinom. A ni sve policijske akcije neće spriječiti barem jednog bombaša – samoubojicu da se raznese na bilo kojem mjestu prepunom nedužnih ljudi koji samo pokušavaju živjeti svoj svakodnevni život. Jer izvitoperena inačica Islama koja ispire mozgove obećanjima o Raju na Nebu za samožrtvovanje vlastitog života u Svetom ratu (jihaddu) upravo je poput neizlječive bolesti od koje uvijek ostane poneka zaražena stanica, bez obzira na svu kemoterapiju kroz koju tijelo prođe.
S druge se strane obistinjuju i najcrnje prognoze, koje smo, među ostalim, donosili na Arhangelovom blogu, o tome da će u zapadnom svijetu umiješanom u Bushovu iračku avanturu rasti ksenofobija i paranoja zbog terorističkih napada i kako će svaki imigrant iole tamnije boje puti u očima tamošnjeg stanovništva biti potencijalni terorist. Tako je prije neki dan nedužni momak iz Brazila, J. Charles de Menezes, na radu u Londonu, izrešetan do smrti s pet policijskih metaka, kao rezultat nervoze londonske policije, koja je pod enormnim pritiskom medija pokušala naći krivca za, srećom, neeksplodirane bombe. E; pa ta je policija «krivca» našla u nedužnom dečku iz Brazila koji je pokušao umaknuti drotovima misleći da ga progone jer mu je bila istekla viza. Momak je ubijen. Jedan mladi život tragično je završio zbog atmosfere straha i linča zbog napada proteklih tjedana. Roditelji ubijenog momka su neutješni. Blair se ispričava. Neka se stidi i srami, pokrije ušima i šuti! Jer tvoje su ruke, Tony Blair, umrljane krvlju ubijenog mladića! I ne samo njegovom. Što li je sa žrtvama kojima imena nikada nećemo saznati; u predgrađima iračkih gradova, u selima oko Bagdada, u redovima za posao po tamošnjim gradovima…
Kolo zla se nastavlja… Tko li je slijedeći!? Ovo pitanje jest ironično. Ali tako jasno proizlazi iz date situacije da ga se ne može ne postaviti. Na žalost.
Post je objavljen 25.07.2005. u 20:58 sati.