citam neku staru knjigu, izdana je 1956. i na zadnjoj stranici rukom je napisana pjesma, koja mi se tako svidjela da je moram podjeliti s vama , malo kopiram al nema veze;
- Ja sam -
kako da odredim sta sam?
preko njega u potpunosti jesam, a ipak nisam,
ma sta da nistavno iz bica nestane,
ja sam smisao tog nistavila.
ponekad cestica na kolutu sunca;
ponekad mreskanje na povrsini vode.
sad letim na vjetru sjedinjenja;
sad sam ptica u bestjelesnom svijetu.
nazivam se i imenom leda;
u zimsko doba ja sam zaledjen.
umotao sam se u cetiri elementa;
ja sam oblak na licu neba.
iz jedinstva presao sam u beskonacnost;
zaista nista ne postoji sto nisam ja.
moja vitalnost iz samog je izvora zivota;
i govor sam u svakim ustima,
ja sam culo sluha svakog uha;
i vid sam svakog oka,
skrivena sam moc svake stvari;
i svaciji sam unutarnji osjecaj.
moja volja i naklonost druguju sa svima;
zadovoljan sam i vlastitim djelovanjem.
za gresne i pokvarene ja sam zlo;
ali za dobre, ja sam dobrotvor!
u potpisu, Mirza Kan iz Ansarija.
fantasticno, ne samo sto je rukom napisana vec imam filing kao da je bas trebala doci do mene. da shvatim neke stvari i pustim ih da idu svojim tokom! jos da sam bila budna na zemljopisu znala bi gdje je Ansari... a valjda negdje u aziji... nije ni bitno...
voljela bih kada bi procitali pjesmu i nadam se da ce vas oduseviti kao i mene.
p.s. ne bacajte stare knjige, ako ih necete zadrzati darujte ih knjiznicama ili prodajte u antikvarijat pa mozda se i ja docepam koje ;))
Post je objavljen 25.07.2005. u 22:49 sati.