,vivias.blog.hr" />

Čitaš li iz kuteva mog oka,iz snenog umornog pogleda onu svijetlu Iskru Svjetlost?Izgubih je u vihoru života,u nekoj studenoj zimskoj noći.Sakrih je u olujnoj noći davnine,od svijeta,od sebe.Lutajući životnim stazama tražim onoga koji vidi,koji čita,koji zna kako mi pokazati Put,put pronalaska mjesta gdje sam je sakrila od sebe same.Koračajući svojim danima putem strmine i nade u uspon susretoh tebe i u čudu otkrih da si Ja,da u srcu mome vijekovima kucaš i prstom upireš u moju osobnu skrovitu nutrinu šapćući: »Ti Jesi Put!»