Volim se igrati sa riječima. Jednostavnim izokretanjem i mijenjanjem smisla lako možeš stvoriti neku zbrku. A tek dvo-tro i više smislene rečenice. Nevjerojatna je ljudska sposobnost da se u većini slučajeva one krivo shvate. No ne smijem zaboraviti nedorečenost (započneš nešto i staneš u ključnom trenutku, a osoba-e kojoj se obraćaš sam dovrši, naravno krivo; te ga u najblažem slučaju proglasiš budalom). Kad pretjeramo, nuspojava je da nas na kraju nitko ne razumije. I onda se čudimo kako smo "neshvaćeni"!
Baš sam si maloprije na blogu pogledao statistike, tek sad sam to otkrio. Imam blog šest mjeseci (fali par dana). Do sada 44 posta. Kaže da pišem dugačke postove (točnije 403 riječi prosječno). Još kaže da pišem najčešće tijekom jutra, no tada ga samo na stavljam na net, pišem noću. Izbacujem 2,1 puta tjedno post. Jedan mjesec sam ih 20 izbacio, premda prošli mjesec, čak jedan. Istina da se ne mogu pohvaliti baš sa komentarima (prosjek 3,1 po postu), no iskreno, pišem više za sebe, onako otvoreno, poput pisma da ga jednom pročitam, da se sjetim kakvih sam sve bio raspoloženja. Često se znam i iznenaditi u stilu: "Zar sam stvarno ovo ja napisao? Koji mi je bio vrag? Daj odi na liječenje." Ali većinom su tu tekstovi koji me ugodno iznenade. Ne znam jeli tako i sa drugima, ali mislim da je nešto slično.
Evo jedan post za popravljanje statistike. [I][/I]
Post je objavljen 21.07.2005. u 10:12 sati.