Evo mene nazad dragi blogerski puče, nakon još jednog „odmarajućeg“ vikenda.
Prvo malo brbljarija: Majo thnx što se javljaš i vjeruj mi da u potpunosti razumijem tvoj način razmišljanja i tvoj strah od mindswitchinga, i vjeruj mi da ni ja to ne volim i da se mičem od ljudi koji pokušavaju preorijentirati nešto u meni. Nadam se da će te neki dalmatinac zvat kod sebe doma na lito da te upozna sa lijepom stranom... Ninii, znam i kakav je osjećaj kad sa 17 maštaš o u potpunosti light bdsm-u, i mogu ti reći samo ovo – ako želiš odmah isprobati... samo budi full pažljiva i prati dobro instrukcije koje je dole naveo Il hefe, a vezano za upoznavanje sa ljudima iz ove branše. Iako – iskreno – moj savjet ti je da malo pričekaš da odluka još sazre u tebi, da budeš 100% sigurna i svjesna u što se upuštaš. (blabla.... zvučim ko neko iz teena i sličnih novina).
E sada o jednoj drugoj tematici. Mnogi su moju priču sa malim nazvali preromantičnom, pre and they lived happily ever after. Ovdje sada moram objasniti jednu stvar. Ja i mali funkcioniramo zbog jednog sporazuma zbog kojeg i je sve easy onako kako je... a to je da je ova bdsm veza čisto seksualne prirode. Glupo mi je kad muškarci misle kako nama ženama ne paše takav vid veze, kad misle da smo mi čisto romantične duše. Imamo samo drugačije hormone od vas. Ono što želim reći je to da meni zadnjih godina pašu neobavezne veze... one u kojima nisi odgovoran za drugu osobu, u kojima ne moraš razmišljat što druga osoba radi i u kojima se možeš postaviti (obe strane) puno egoističnije. Žene i muškarci kad vole daju previše, ali i očekuju previše...Takve obveze mi u ovom stadiju mog života jednostavno ne pašu. A nisam od osoba koje vole svaku večer mijenjati partnera. Ovako... Vidim se s njim svakih 10-tak dana, nemam potrebu zvati ga, nemam onih hormonalnih ispada u stilu – što je mislio kad je to rekao, koliko puta me je prevario????? Opuštena sam. I ono drugo što želim reći je ovo: u momentu kad počnem osjećati ljubav prema malome – prekinut ću s njime. Zbog njega.. zato da ga ne maltretiram tipično ženskim izljevima (sorry dečki, ali ti izljevi su hormonalno uvjetovani i mi tu ne možemo ništa)i zbog sebe... jer čisto strepim što bi mi se psihički dogodilo da se zaljubim u njega i prođem ono što sam prošla ovaj vikend. Bila bi psihički sjebana do kraja života i nikad se ne bi oporavila.
Ono što cijenim kod maloga je ta iskrenost.
Sada još jedna preporuka – kada imate seansu ili se jdnostavno želite žešće poseksati – nabavite si London after midnight.... ime albuma je Psycho magnet, a imena pjesama na albumu su npr. bondage song, carry on....screaming... Onako, mix U2, evanescence i creed, ako je takav spoj moguć. V. - thanxs što si mi dao da spržim cd :)
Priča o vikendu slijedi danas kasnije, ili sutra.... Ne znam još. Ponedjeljak je i imam hrpu posla.
Stay tuned
leptirica
Post je objavljen 25.07.2005. u 08:50 sati.